Piše: prof. dr. sc. Benjamin Perasović
Sport, u svim svojim manifestacijama i oblicima, predstavlja savršeno ogledalo društva i društvenih procesa, to je matrica za proučavanje i razumijevanje društva, primjeren okvir za sociološko istraživanje i za proces spoznaje, za proces osvještavanja društvenih problema, na individualnom i grupnom nivou.
Za dobar dio istraživača u ovom području, to je samorazumljiva činjenica, potvrđena u brojnim knjigama i znanstvenim člancima. To ne znači da svako istraživanje u području sociologije sporta sa sobom nosi ovu svijest, niti da svako istraživanje cilja na dublje i šire oblike povezanosti sporta i bitnih društvenih procesa, ali ta povezanost je implicitno ili eksplicitno prisutna u svakom zahvatu u sportsku, društvenu stvarnost. U akademskom svijetu moguće je sresti predrasude prema važnosti sporta i istraživanja brojnih fenomena vezanih uz sport. Te predrasude mogu biti i dublje od onih koje je, primjerice Theodor Adorno imao prema jazz glazbi.
Upravo u kolijevci jazz glazbe, u New Orleansu, održana je (ovo)godišnja konferencija NASSS-a (North American Society for Sociology of Sport). Tijekom četiri dana trajanja konferencije, održana su tri pozvana predavanja, devetnaest panela, četiri okrugla stola, tri radionice i 297 prezentacija podijeljenih u 87 različitih sesija. Ove brojke ukazuju na široki spektar tema i pristupa, što je prirodno, tako da su neka izlaganja bila vezana uz sitne detalje sportskog života, primjerice uz aplikaciju koja pomaže mladim sportašima dati povratnu informaciju treneru o njegovom radu uz garanciju anonimnosti, a neka izlaganja su govorila o sportu kakav bi mogao ili trebao biti, rekonstruirajući cjelokupno filozofijsko i antropologijsko nasljeđe koje govori o ‘biću koje se igra’, poput utjecajnog djela Johana Huizinge.
Ipak, bez obzira na široki spektar tema i pristupa, dominirale su teme koje se tiču roda i sporta, sa posebnim naglaskom na žene i LGBTQ+ populaciju, također pitanja rase i brojnih artikulacija rasne politike kroz sport, od sistemskog rasizma do društvenih pokreta koji nastaju u tom području, poput pokreta Black Lives Matter koji je svoje snažno uporište i mjesto artikulacije imao upravo u sportu. Značajno mjesto zauzele su i teme sportskog menadžmenta, društvene moći, hijerarhije i nejednakosti u sportu, razlike između neformalnog sporta i visoko kompetitivnog, uloge sporta za osobe sa posebnim potrebama, a neki su sportovi bili uzeti za primjere navedenih tema i pristupa, od golfa do surfanja, skejtanja i drugih. S obzirom na mjesto održavanja konferencije, nekoliko je prezentacija bilo posvećeno ulozi sporta u razdoblju nakon razornog uragana ‘Katrina’ koji je devastirao i opustošio New Orleans, a mjesto (Caesars Superdome) na kojem svoje utakmice igraju ‘Who Dat’, odnosno New Orleans Saints, postalo je simbolom stradanja, grešaka sustava ali i ljudske solidarnosti i povezanosti.
Naša mala ali značajna sekcija sa sociologiju sporta HSD-a, na ovoj konferenciji je bila predstavljena sa dvije prezentacije. Obje su održali Benjamin Perasović i Marko Mustapić. Oni su u okviru sesije ‘Contemporary Sport and Neoliberalism’ održali izlaganje pod naslovom Against Modern Football in practice: The European perspective, a u okviru sesije ‘Media and Sport’ izlaganje pod naslovom Sport, the nation and primordialism: How the media turned Dražen Petrović and Vlade Divac from ‘brothers’ to ‘archetypal enemies’.
Ova konferencija, kao i mnoge druge u dijelu akademskog svijeta u društvenim i humanističkim znanostima, obilježena je pojmovima ravnopravnosti, inkluzivnosti i poštovanju prava na različitost. Međutim, to nisu ostale samo fraze na papiru, nego se atmosfera inkluzivnosti i stvarnog propitivanja odnosa moći mogla osjetiti u praksi, u dnevnim aktivnostima, u obrascima druženja, neformalnim aukcijama, uobičajenoj i formaliziranoj praksi pozivanja mladih istraživača na ručak od strane uglednih profesora i mnogim drugim sitnicama koje se primijete samo ‘uživo’ i koje izostaju na on-line oblicima sudjelovanja.
Za razliku od našeg akademskog kruga, ovdje je na više razina, a posebno u tradicionalnom obraćanju novih predsjednika/ica Društva bilo prisutno obraćanje u prvom licu, sa puno emocija i potrebe da se osobno poveže sa društvenim. Tako je nova predsjednica, Michelle Richardson, kao druga predsjednica u povijesti Društva koja je crne boje kože, izazvala lavinu emocija govoreći o svom djetinjstvu i putu kojeg je prošla, što je spojilo emotivni i racionalni moment, kako kroz suze većine prisutnih, tako i kroz povezivanje činjenica i spoznaja iz istraživanja sa pojmovima koje u sociologiji sporta koristimo. Zahvaljujući se ljudima koji su bili pravi i iskreni saveznici na njenom putu, posebno je apostrofirala legendu američke sociologije sporta, Jaya Coakleya, iz čijeg udžbenika uče na svim američkim sveučilištima već generacijama. Mi koji ga poznajemo osjetili smo ponos, jer smo profesora Emeritusa sa Sveučilišta Colorado Springs pozivali u Hrvatsku (gostovao je u Opatiji i Zagrebu na Kineziološkom fakultetu) i prije nego smo osnovali sekciju za sociologiju sporta HSD-a.
Svjesni udaljenosti i problema financiranja, ne možemo obećati česte posjete konferenciji NASSS, ali možemo svakome tko želi istraživati i na određeni način živjeti sociologiju sporta, iskreno preporučiti ovaj skup koji se održava svake godine. Sljedeći će biti u Chicagu, gdje je prije točno jednog stoljeća artikulirana ‘Čikaška škola’, gdje su sociolozi doživljavali grad kao veliki laboratorij za sociološko istraživanje. Upravo tako i mi koji istražujemo sport doživljavamo cijeli raznovrsni sportski svijet – kao veliki laboratorij za sociološko istraživanje društva i društvenih procesa.
Croatian 
English