Socijalna se distanca naj\u010de\u0161\u0107e iskazuje Bogardusovom skalom socijalne distance<\/strong>. Preciznije re\u010deno modificira se, evaluira i koristi skala koju je konstruirao Emory S. Bogardus izme\u0111u dva svjetska rata, pokrenuv\u0161i time metodolo\u0161ki utemeljen pristup mjerenju stavova. \u201eSkalom se odre\u0111uje stupanj socijalnog razumijevanja, intimnosti i bliskosti me\u0111u ljudima, a formirana je kao kontinuum koji polazi od bliskih, intimnih odnosa i zavr\u0161ava s hladnim i neprijateljskim odnosima\u201c\u00a0[6]<\/a>, primjerice od prihva\u0107anja uskog srodstva putem braka, rodbinstva, kumstva; zatim prijateljstva, poznanstva, susjedstva, sugra\u0111anstva ili odnosa poput ‘povjeravanja djece na \u010duvanje’, poslovnih ili kolegijalnih odnosa, preko npr. izbjegavanja zajedni\u010dkog pojavljivanja u javnosti, isklju\u010divo kratkotrajnog podno\u0161enja prisutnosti u istoj dr\u017eavi (posjetitelj bez zadr\u017eavanja) do protjerivanja iz zemlje odre\u0111enih pojedinaca ili grupa. Ispitanik subjektivno (jer objektivno niti ne mo\u017ee posti\u0107i sve te odnose s pripadnicima razli\u010ditih rasnih, vjerskih, supkulturnih i inih grupa koje su u istra\u017eiva\u010dkom fokusu) bira ‘do kuda bi s kime i\u0161ao\/la’. Predrasude prema vanjskim grupama su kod nekih i u nekim zao\u0161trenim situacijama toliko jake da se u anketne instrumente ponekad na kraju negativnog pola uvr\u0161tavaju tvrdnje poput ‘sve ih treba pobiti’ jer na primjeru etni\u010dkog sukoba neki stereotipima, pored etni\u010dke distance, opravdavaju akcije etni\u010dkog ostracizma, pa \u010dak i krvave \u201eetni\u010dke agresije\u201c\u00a0[7]<\/a>. U mirnodopskim uvjetima na lin\u010d se rje\u0111e poziva, ali se u tra\u010d-partiji lako ozna\u010dava one koje ‘ne bi ni \u0161tapom dirali’.<\/p>\n Upozoravanje na one koji kr\u0161e propisanu izolaciju ili ‘ne dr\u017ee dovoljan razmak’ mo\u017ee pomo\u0107i u suzbijanju \u0161irenja epidemije, ali pripazimo da ne zagazimo u odvratnu atmosferu mr\u017enje nalik onoj iz ratnih 1990-ih u kojoj su prokazivanja nerijetko bila okida\u010d za nasilje, bilo zbog osobnog straha (podebljanog zavi\u0161\u0107u prema tu\u0111oj slobodi ili mogu\u0107nostima) bilo zbog kolektivne i odozgo poticane isklju\u010divosti (poja\u010dane zauzimanjem ispra\u017enjenih ili novih socijalnih pozicija). I danas \u0107e s najgorim posljedicama stradati marginalizirani, pogotovo oni ekonomski deprivirani koji su stigmatizirani po jo\u0161 pokojem klju\u010du (npr. prema izgledu, tjelesnim osobinama i\/ili seksualnosti). S jedne strane ih je lak\u0161e tj. na\u017ealost dru\u0161tveno prihvatljivije osu\u0111ivati i optu\u017eiti za sve neda\u0107e (jer svaliti krivnju na Drugog nekako \u017eelimo, a virus kao Drugi nam je suvi\u0161e apstraktan), dok s druge strane marginalizirani po definiciji imaju manje (ne nu\u017eno brojkom) mre\u017ee potpore i ostale vrste kapitala. Nismo ni u ovoj krizi svi jednaki\/e: npr. \u017eene u sektoru skrbi i trgovine te manualne radnice\/i (sjetimo se prekarnih dostavlja\u010da\/ica) su, ako ve\u0107 ne izlo\u017eenije opasnostima nego lije\u010dni\u010dka struka, onda slabije osigurane. Pozivanje na to kako je samoizolacija i izvanredno stanje eto ba\u0161 zgodna prilika za ‘rad na sebi’ ili ‘osje\u0107aj zajedni\u0161tva’ jest klasna privilegija za odabrane, dok je za nepovla\u0161tene – ki\u010d.<\/p>\n Barem bi sociologinje i sociolozi ‘nedostatnu socijalnu distancu’ iz mainstream<\/em> medija i s dru\u0161tvenih mre\u017ea trebali nazivati pravim imenom, a uzroke masovnog neodgovornog pona\u0161anja potra\u017eiti u dru\u0161tvenoj strukturi<\/u>, a ne prvolopta\u0161ki u karakteru ili ku\u0107nom odgoju pojedinaca, ili pak u mentalitetu skupina na osnovu vlastitog dojma o njima. Ironi\u010dno, op\u0107eprihva\u0107en lijek za egzistencijalni stres u slu\u010dajevima op\u0107e ugroze, kako za ‘obi\u010dnog \u010dovjeka’ tako i za sociolo\u0161ku ekspertizu, upravo je smanjenje socijalne distance.<\/p>\n <\/p>\n Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta UNIZG, <\/a><\/p>\n Nemojte se socijalno distancirati, dovoljna je fizi\u010dka distanca! [metaslider id=1951] Posljednjih se dana u javnosti od strane eksperata i vlasti u\u010destalo koristi izraz ‘socijalna distanca’ umjesto jednostavnijih, preciznijih, manje nadmenih izraza poput ‘razmaka’, ‘odvojenosti’ i sli\u010dnih [1]. Sociolo\u0161ka struka danas nije dovoljno jasna ni glasna, za \u0161to je djelomi\u010dno kriva i sama struka (mea culpa), …<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/hsd\/wp-content\/uploads\/sites\/598\/2020\/03\/E35BFD98E3852BC50840A3025635C519-1024x541.jpg\")
Izvor Rukavina<\/p>\n
\n21.3.2020.<\/p>\n[1]<\/a> Vidi tekst<\/a> Nata\u0161e \u0160kari\u010di\u0107.\n\n[2]<\/a> Doma\u0107e sociologinje su ipak prisutne, intervjue objavljene povodom krize uzrokovane koronavirusom mo\u017eete prona\u0107i na sljede\u0107im poveznicama: \nValerija Barada, UNIZD, here<\/a>. \nAn\u010di Leburi\u0107 , UNIST, here<\/a>.<\/a>\n\n[3]<\/a> Vidi link<\/a>.\n\n[4]<\/a> Park, R. 1924: 339.\n\n[5]<\/a> Park, R. (1924: 341) u: Boneta, \u017d., Ivkovi\u0107, \u017d., Lacmanovi\u0107, T. (2013). Interkulturalne kompetencije odgojiteljica i socijalna distanca. \u0160kolski vjesnik: \u010dasopis za pedagogijsku teoriju i praksu<\/em>, 62(4), 479-494.\n\n[6]<\/a> Boneta i sur., 2013, str. 485.\n\n[7]<\/a> \u010culig, 1992, prema Boneta i sur., 2013, str. 489. <\/a><\/pre>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"