Sport se dugo smatrao dru\u0161tvenom institucijom kojom se premo\u0161\u0107uju brojne barijere i dokidaju nejednakosti. Inzistiralo se na pozitivnim aspektima participacije gra\u0111ana u sportskim aktivnostima i promicanju vrijednosti poput individualnih i kolektivnih postignu\u0107a ili va\u017enosti tjelovje\u017ebe za pobolj\u0161anje zdravlja i produktivnosti radnika. Negativni aspekti sporta bili su u drugom planu, \u010desto kori\u0161teni za \u0161irenje moralne panike kao u slu\u010dajevima devijantnog pona\u0161anja navija\u010da. Jedan od najuglednijih sociologa sporta, Jay Coakley, posvetio je svoju karijeru istra\u017eivanju dru\u0161tvenih aspekata sporta, posebice kriti\u010dkom propitivanju teze da je sport sam po sebi dobar i dru\u0161tveno po\u017eeljan. \u010cesto se sport uzima kao mogu\u0107e rje\u0161enje suzbijanja razli\u010ditih oblika dru\u0161tvenih devijacija, posebice onih koje se odnose na mlade i djecu. Me\u0111utim, Coakley (2014), kao i niz drugih autora, dovodi u pitanje socijalizaciju mladih kroz visoko strukturirane prakse klubova koji opona\u0161aju profesionalne organizacije, postavljaju visoka o\u010dekivanja i imperative uspjeha djeci, bez pomo\u0107i u potpunom razumijevanju zna\u010denja uspjeha, zanemarivanje ‘fizi\u010dke pismenosti’ i cjelo\u017eivotne tjelovje\u017ebe, (ne)dostupnosti sporta mladima i djeci u pojedinim zajednicama itd. O ovim temama se znatno rje\u0111e raspravlja. Me\u0111utim, Coakley \u00a0(2014) ukazuje na tendenciju rasta popularnosti i participacije gra\u0111ana u alternativnim sportovima. Navedeno je na tragu teze Ramona Spaaija i suradnika (2014) \u00a0da se ve\u0107ina ljudi ne bavi sportom kako bi postigla odre\u0111ene dru\u0161tvene ciljeve i uspjeh, ve\u0107 je njihova participacija fokusirana na u\u017eivanje, zdravlje ili na provo\u0111enje vremena s prijateljima i obitelji.<\/p>\n Ameri\u010dka umjetnica Jenny Odell (2019) sugerira da ono \u0161to daje ne\u010diji kona\u010dni \u017eivotni smisao proizlazi iz nesre\u0107a, prekida i neobi\u010dnih susreta. Ona tvrdi da bi ljudima trebalo dopustiti dovoljno vremena za znati\u017eelju, samo\u0107u i introspekciju, jer su ove stvari va\u017enije za zdrav i sretan \u017eivot \u010dovjeka nego njegova ekonomska i tehnolo\u0161ka produktivnost. Imperativ u\u010dinkovitosti i neprekidnog natjecanja s vlastitim sposobnostima i drugim ljudima, kao i izostanak jasnih granica izme\u0111u radnog i slobodnog vremena razorno djeluju na \u010dovjeka u suvremenom dru\u0161tvu. Slobodno vrijeme kolonizirano je razli\u010ditim sadr\u017eajima u slu\u017ebi diktata tr\u017ei\u0161ta, pa tako i medijskim posredovanjem komercijalnog sporta. U okolnostima masovne samoizolacije, propituju\u0107i postoje\u0107e dru\u0161tvene prakse propituje se i smisao sporta. Pandemija COVID-19 potaknut \u0107e mnoge na propitivanje smisla komercijalnog sporta i razmatranje prednosti sudjelovanja u alternativnim sportskim aktivnostima li\u0161enim primarno natjecateljskog karaktera ili pukog pasivnog promatranja profesionalnih sporta\u0161a. Najpopularniji sportovi u ve\u0107ini dru\u0161tava zasnovani su na patrijarhalnim vrijednostima i temelje se na nadmo\u0107i i pobjedama. Me\u0111utim, novi i sve masovniji sportovi odbacuju taj koncept i temelje se na alternativnim vrijednostima i interesima bez inzistiranja na me\u0111usobnom natjecanju temeljenom na mjerenju u\u010dinkovitosti. U posljednje vrijeme etablirani su brojni sportovi organizirani oko u\u017eitka i sudjelovanja, nagla\u0161avaju\u0107i potporu drugim sudionicima i za\u0161titi okoli\u0161a. Dakle, to su sportovi poput paraglidinga, slobodnog penjanja, planinarenja, brdskog biciklizma, raftinga, snowboardinga, kitesurfinga, trackinga, ronjenja, zmajarenja, frizbija ili joge, pa uz brojne druge neoptere\u0107ene standardizacijama postupaka sve do na\u0161ih gotovo autohtonih lokalnih sportova poput picigina, \u0161krapinga, razli\u010ditih verzija bo\u0107anja narodnim na\u010dinom itd. Ovi sportovi se usredoto\u010duju na osobno osna\u017eivanje i predod\u017ebu da se tijelo treba njegovati i u\u017eivati \u200b\u200bu potrazi za iskustvom ili u funkciji dru\u017eenja uz odre\u0111enu fizi\u010dku aktivnost, a ne da bude podre\u0111eno imperativu postizanja natjecateljskog uspjeha. U kona\u010dnici to ujedno zna\u010di da komercijalni sportovi polako gube svoju hegemoniju i suo\u010davaju se s alternativom. Ti sportovi su sve ono \u0161to komercijalni nisu. Usmjereni su na duhovno i fizi\u010dko zadovoljstvo ljudi, na participaciju koja je posljedica slobodnog kretanja i aktivnosti u prirodi i prostoru. Li\u0161eni su medijskog posredovanja i natjecanja, bodovanja, mjerenja i sli\u010dno. \u017divot bez komercijalnog sporta jest mogu\u0107. Uostalom, o tome svjedo\u010de i stolje\u0107a koja su prethodila modernom gra\u0111anskom dru\u0161tvu. COVID-19 nas osvje\u0161\u0107uje da zdrav \u017eivot bez tjelovje\u017ebe, slobodnih aktivnosti i kretanja u prostoru jednostavno nije mogu\u0107 niti odr\u017eiv na du\u017ei vremenski rok. S druge strane, \u017eivot bez sportske robe, dakle \u017eivot bez spektakla, je neupitno mogu\u0107. Bez obzira na neizbje\u017enu obnovu svijeta spektakla i poku\u0161aj nastavka rigidne komodifikacije sporta u razdoblju nakon pandemije, drevno olimpijsko geslo ‘u zdravom tijelu zdrav duh’ ima veliku priliku za svoju renesansu.<\/p>\n <\/p>\n Marko Mustapi\u0107<\/p>\n Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar, <\/p>\n <\/p>\n Zahvaljujem se kolegicama Simoni Kuti i Jaki Primorac na sugestijama za pobolj\u0161anje teksta.<\/em><\/p>\n Samo tri afri\u010dke dr\u017eave imaju manji BDP po stanovniku od Burundija. DR Kongo, Srednjoafri\u010dka Republika i Somalija. Ako je netko istinski fanatik afri\u010dkog nogometa onda sigurno zna i podatak da je reprezentacija Burundija tek na 43. mjestu Fifine \u00a0kontinentalne rang liste. Kog vraga sam se uhvatio Burundi? Kakve to ima veze sa sociologijom iz izolacije …<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/m2-1024x243.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/mustapic.png\")
<\/p>\n
\n7. 5. 2020.<\/p>\nReference:<\/strong>\nCoakley, J. (2014) Sports in Society: Issues and Controversies<\/em> (11th Edition)\n\nNew York: McGraw-Hill Education.\n\nDebord, G. (1999) Dru\u0161tvo spektakla - komentari dru\u0161tvu spektakla<\/em>. Zagreb: Arkazin.\n\nKellner, D. (2003) The Sports Spectacle, Michael Jordan, and Nike, In Miller, P, B. & Wiggins, D. K. (eds.) Sport and the Color Line Black Athletes and Race Relations in Twentieth Century America<\/em>, pp358-382. New York: Routledge.\n\nMillward, P. (2011). The global football league: Transnational networks, social movements and sport in the new media age<\/em>. New York, NY: Palgrave Macmillan.\n\nOdell, J. (2019) How to Do Nothing: Resisting the Attention Economy.<\/em> New York: Melville House\n\nSpaaij,R.;\u00a0 Magee, J.; Jeanes, R. (2014) Sport and Social Exclusion in Global Society<\/em>. Abingdon: Routledge.\n\nPolanyi, K. (1999) Velika preobrazba: politi\u010dki i ekonomski izvori na\u0161eg vremena. <\/em>Zagreb: Naklada Jesenski i Turk & Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo.<\/em><\/pre>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"