![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/howtomodelap-1024x504.jpg\")
<\/p>\nVe\u0107 neko vrijeme na\u0161i su \u017eivoti u velikoj mjeri oblikovani (pre)porukama eksperata \u2013 prvenstveno epidemiologa, ali na\u0111e su tu i pone\u0161to infektologa, virologa, molekularnih biologa i ostalih stru\u010dnjaka. Ovaj biomedicinski niz na trenutak je prekinuo zagreba\u010dki potres pa su se u medijski prostor uspjeli ugurati i seizmolozi, urbanisti i poneki povjesni\u010dar umjetnosti. Gledaju\u0107i sve njih kako ne silaze s medijskih naslovnica, barem dio nas na \u010das je pomislio: \u201eNapokon mo\u017eemo \u010duti i znanstvenike\/eksperte. Napokon su dobili zaslu\u017eeni medijski prostor.\u201c Eksperti i znanstveno-zdravstvena tematika iznenada su postali predmetom intenzivnog medijskog i javnog interesa iako je povod vrlo zlosretan \u2013 pandemija dosad nepoznatog soja koronavirusa, nazvanog SARS-CoV-2. Potpuno nenadano eksperti su se na\u0161li u ulozi u kojoj velikom brzinom moraju stvarati\/predlagati strategije no\u0161enja s virusom te odgovoriti (ili barem poku\u0161ati odgovoriti) na brojna pitanja javnosti i politi\u010dara. No, ima li hrvatska javnost povjerenje u znanstvenike i eksperte koji upravljaju na\u0161om, odnosno svjetskom svakodnevicom?<\/p>\n
<\/p>\n
Neka ranija istra\u017eivanja stavova prema znanosti[i]<\/a> pokazuju da hrvatski gra\u0111ani imaju relativno visok stupanj povjerenja u znanost op\u0107enito. Odnosno gaje prete\u017eno pozitivne stavove prema znanosti, za razliku od mnogih postindustrijskih zemalja u kojima se znanost i posljedice znanstveno-tehnolo\u0161kog razvoja puno vi\u0161e propituju. Dru\u0161tvene korijene ve\u0107ega povjerenja u znanost istra\u017eiva\u010di uglavnom pronalaze u razvojnim i modernizacijskim potrebama postsocijalisti\u010dkih dru\u0161tava, kao i u tradiciji proznanstvenih stavova tipi\u010dnih za nekada\u0161nje socijalisti\u010dke zemlje[ii]<\/a>. No, povjerenje i pozitivni stavovi prema znanosti op\u0107enito ne generiraju nu\u017eno povjerenje u znanost i eksperte u konkretnim situacijama, kao i u kontroverznim temama. Dapa\u010de, \u0161to je tema osjetljivija i kontroverznija, lak\u0161e je o\u010dekivati odstupanje od na\u010delnog povjerenja u znanost. Zato se s razlogom mo\u017eemo priupitati \u0161to se doga\u0111a s povjerenjem u znanost\/eksperte u ovoj\u00a0 konkretnoj pandemijskoj situaciji, koja osim zdravstvenih posljedica generira i brojne dru\u0161tvene, psihosocijalne i ekonomske?<\/p>\n Oslu\u0161kuju\u0107i prve dojmove i reakcije gra\u0111ana, kroz medijske prikaze i istra\u017eivanja javnog mnijenja, dala se naslutiti visoka razina povjerenja u eksperte. Barem kratkoro\u010dna. S protokom vremena i sve ve\u0107im ekonomskim posljedicama, zamje\u0107uje se i rast javne skepse.\u00a0 Sli\u010dne nalaze zamijetili su i istra\u017eiva\u010di iz drugih zemalja. Nedavno objavljena talijanska studija[iii]<\/a> pokazala je da talijanska javnost ima visoko povjerenje u znanstvenike i eksperte kada je u pitanju pandemija. No isto tako, gotovo polovica talijanske javnosti misli da su poruke eksperata u najmanju ruku neuskla\u0111ene i zbunjuju\u0107e. Paralelu sigurno mo\u017eemo povu\u0107i i s hrvatskom javnosti. Primjerice, jo\u0161 nedavno medijskim prostorom kru\u017eile su preporuke kako za\u0161titne maske ne treba nositi. Dapa\u010de, ne preporu\u010duju se jer stvaraju la\u017ean osje\u0107aj sigurnosti. Ili ih, prema novim spoznajama, ipak treba nositi? Nekad i sami eksperti nakon odre\u0111enog vremena proturje\u010de poruci koju su prije iznosili.[iv]<\/a> Ili, kao \u0161to su neki njema\u010dki politi\u010dari prigovorili njema\u010dkim znanstvenicima\/ekspertima, mijenjaju mi\u0161ljenje svakih par dana. Zna\u010di li to da zapravo \u201enemaju pojma\u201c pa stoga ni ne treba imati povjerenja u njih?<\/p>\n Da bih odgovorila na ovo pitanje smatram bitnim istaknuti i razjasniti dva aspekta. Prvo, va\u017eno je razumjeti i javno komunicirati prirodu znanstvenih spoznaja. Svako znanje, odnosno znanstvene spoznaje o novom (u ovom slu\u010daju virusu SARS-CoV-2) po\u010divaju na akumulaciji niza znanstvenih spoznaja. No, znanstvene spoznaje o ne\u010dem novom i nepoznatom, osobito u po\u010decima, \u010desto bivaju nesigurne. Zato mo\u017eemo re\u0107i da trenutno ne postoji nedvojbena, definitivna spoznaja (idealno spremna za javnu komunikaciju) jer su teorijske i empirijske nesuglasice i prijepori uobi\u010dajeni i integralni elementi znanstveno-istra\u017eiva\u010dke djelatnosti[v]<\/a>. Na to su upozoravali jo\u0161 socijalni konstruktivisti (iako je njihov relativizam puno \u0161ire postavljen), a zatim bili \u201eoptu\u017eivani\u201c da su isticanjem nesigurnosti i sumnje u \u201euniverzalnu istinu\u201c\u00a0 naru\u0161ili znanstveni autoritet, javno povjerenje i podr\u0161ku znanosti. Primjerice, britanski sociolozi Collins i Pinch svoju knjigu Golem: \u0161to bi svi trebali znati o znanosti<\/em> objavljenu 1993. pi\u0161u kako bi pobolj\u0161ali javno razumijevanje znanosti jer smatraju da je javna slika znanosti kao posve precizne, neutralne i objektivne opasna zato \u0161to stvara prevelika javna o\u010dekivanja i tenzije. Na tom tragu i Steven Yearley[vi]<\/a> konstatira da ukoliko se gra\u0111ani ohrabruju u mi\u0161ljenju kako znanstvene istine padaju kao jabuke s Newtonova stabla, o\u010dekivat \u0107e previ\u0161e od znanosti ili \u0107e ih u\u017easnuti neslaganje me\u0111u znanstvenicima.<\/p>\n Iako su socijalnim konstruktivistima mnogi, posebice znanstvenici iz redova prirodnih i drugih \u201etvrdih\u201c disciplina, zamjerili relativisti\u010dke teze, shva\u0107anje znanstvenih spoznaja kao fiksnih, odnosno nepromjenjivih, neutralnih i nedvojbenih pogre\u0161no je, posebice u stadiju inicijalne akumulacije znanja (kao \u0161to je ova sada). I mo\u017ee poslu\u017eiti kao plodno tlo za generiranje nepovjerenja u znanost, odnosno znanstvenike\/eksperte.<\/p>\n Drugim rije\u010dima, zbog toga \u0161to je proces spoznaje dugotrajan i promjenjiv, jo\u0161 uvijek ne mo\u017eemo s potpunom sigurno\u0161\u0107u dobiti odgovore na pitanja kao \u0161to su \u201ena kojoj temperaturi se virus uni\u0161tava, trebamo li dezinficirati\/prati\/karantenirati namirnice kad do\u0111emo iz du\u0107ana, trebamo li nositi maske, i jesu li dobre i platnene ili nisu\u201c i tako dalje.\u00a0 Ali bitno je znati i razumjeti da je to potpuno normalno te nije prvenstveno odraz nesposobnosti eksperata. U ovom trenutku mogu postojati samo preporuke, koje nisu potpune ni kona\u010dne, nepromjenjive, kakve bismo sada htjeli. Jer, naravno, u vremenu nesigurnosti \u017eelimo \u0161to ve\u0107u sigurnost. No trenutno bi naglasak isklju\u010divo na to\u010dnosti i potpunosti znanstvenih spoznaja bio pogre\u0161an i zavaravao bi javnost jer se znanje cijelo vrijeme akumulira i revidira. Zato su mogu\u0107e razli\u010dite znanstvene preporuke, u razli\u010ditim fazama pandemije jer se znanje tijekom vremena mijenjalo i usavr\u0161avalo.<\/p>\n Drugi aspekt koji smatram bitnim preduvjetom javnog povjerenja u znanstvenike\/eksperte jest pridr\u017eavanje etike znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada. Naime, zbog specifi\u010dne i neuobi\u010dajene situacije koju je pandemija izazvala, do\u0161lo je i do odre\u0111enih transformacija u procesu proizvodnje znanja, odnosno promjena u uobi\u010dajenim znanstvenim procedurama. Dok je ina\u010de tipi\u010dno da je znanstveno-istra\u017eiva\u010dka djelatnost spora te se ne odvija u obliku kontinuiranog niza zna\u010dajnih i velikih zbivanja (kako je mediji \u010desto krivo portretiraju) i brze mobilizacije resursa, mnoge procedure sada su se ubrzale, kako bi se \u0161to prije iznijeli nalazi studija i to prvenstveno drugim \u010dlanovima znanstvene zajednice, a tek potom i javnosti. Zbog toga su \u010de\u0161\u0107e mogu\u0107e pogre\u0161ke jer peer review<\/em> (evaluacijski) sustav ne funkcionira u svom uobi\u010dajenom obliku koji podrazumijeva da nema javnog objavljivanja dok studija ne pro\u0111e kvalitetan recenzentski postupak (koji usput re\u010deno nije tako brz, pa \u010dak ni u biomedicinskim znanostima). Nalazi brojnih studija ovih se dana intenzivno predpubliciraju (dok jo\u0161 nisu pro\u0161li znanstvenu recenziju nego su u postupku evaluacije), objavljuju (nakon \u0161to su pozitivno evaluirani), ali se i puno \u010de\u0161\u0107e nego ina\u010de povla\u010de budu\u0107i da se naknadno uo\u010davaju, primjerice, metodolo\u0161ke manjkavosti, pogre\u0161ke i sli\u010dno.<\/p>\n Nadalje, znanost je sada izlo\u017eena i brojnim socijalnim, ekonomskim i politi\u010dkim pritiscima. Ve\u0107 je R. Merton, jedan od klasika sociologije, smatrao da socijalni pritisak na znanost i njezina \u201epravila\u201c proizlazi iz razlika izme\u0111u znanstvenog ethosa<\/em> and ethosa<\/em> drugih dru\u0161tvenih institucija, \u0161to mo\u017ee imati posljedice i na jezgru produkcije znanja. Zbog toga su mogu\u0107e i razne ne\u017eeljene devijacije kao \u0161to su ugro\u017eavanje znanstvene kvalitete ili profesionalne etike te posljedi\u010dno opadanje javnog povjerenja u znanost i eksperte.<\/p>\n Primjerice, po\u010detkom travnja u Njema\u010dkoj su objavljeni preliminarni rezultati studije COVID-19 klastera Gangelt, Heisenberg, ali prvo u medijima (pa tako i u hrvatskim[vii]<\/a>). Nakon javne objave nalaza studije do\u0161lo je do niza reakcija i kritika iz redova njema\u010dke znanstvene zajednice. Kritike su usmjerene na vi\u0161e aspekata \u2013 od toga da studija nije metodolo\u0161ki dobro postavljena pa su onda i rezultati dvojbeni, preko \u010dinjenice da je prvo predstavljena medijima, javnosti i politi\u010darima, a ne znanstvenoj zajednici (a znanstvenicima bi primarno trebalo biti mi\u0161ljenje\/evaluacija kolega znanstvenika), do sumnje da su autori studije htjeli i\u0107i na ruku politi\u010darima i omogu\u0107iti ranije popu\u0161tanje mjera. Autor studije prof. dr. \u00a0sc. Hendrik Streeck, imunolog i direktor Instituta za virusologiju i istra\u017eivanje HIV-a Sveu\u010dili\u0161ta u Bonnu, nastojao se obraniti od niza kritika, zanijekao je politi\u010dke pritiske te odgovorio da je smatrao eti\u010dnim rezultate studije prvo iznijeti u javnost jer su dru\u0161tveno relevantni. No, je li stvarno eti\u010dno plasirati preliminarne rezultate (koji su, usput re\u010deno, dijelom suprotni nalazima drugih studija) prvo javnosti? U normalnim vremenima objavljivanje rezultata znanstvenih istra\u017eivanja u medijima prije nego \u0161to pro\u0111u znanstvenu evaluaciju (recenziju) predstavlja eti\u010dku devijaciju, odnosno kr\u0161enja profesionalne etike znanstvenika i otvara pitanje posljedica koje takvo pona\u0161anje ima za znanstveni sustav i javnost, pa i za dru\u0161tvo u cjelini[viii]<\/a>. Takvo pona\u0161anje mo\u017ee dodatno produbiti osje\u0107aj nesigurnosti i nedosljednosti jer se spoznaje kasnijom znanstvenom evaluacijom mogu pokazati neto\u010dnima, iako su bombasti\u010dno najavljivane u medijima. Ukoliko se zaboravi etika znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada u \u017eelji da se osigura znanstveni primat i slava, te\u0161ko je ne izgubiti povjerenje javnosti, kratkoro\u010dno ili dugoro\u010dno.<\/p>\n Da zaklju\u010dimo, velik dio nesigurnosti znanstvene spoznaje prirodan je i normalan u ovoj fazi, no onaj dio nesigurnosti koji proizlazi iz hotimi\u010dnog djelovanja znanstvenika\/eksperata u \u017eelji za znanstvenim primatom ili pod politi\u010dkim\/ekonomskim pritiscima problemati\u010dan je jer se mo\u017ee negativno odraziti na znanstveni sustav i na javnost kroz naru\u0161avanje znanstvenog integriteta i javnog povjerenja u znanost i eksperte. Primjerice, javnost mo\u017ee snositi posljedice prije stvorenog javnog nepovjerenja u znanstvenike, odnosno generirati daljnje a priori <\/em>nepovjerenje, odbijaju\u0107i nove spoznaje (ili cjepivo) jer ne \u017eeli svaki put biti kognitivni akter koji mora procjenjivati i donositi odluke. Kakvo \u0107e biti povjerenje javnosti u znanstvenike\/eksperte u velikoj mjeri ovisit \u0107e i o javnom razumijevanju znanstvenog procesa kao nesigurnog. Ova situacija mo\u017ee biti prilika da znanstvenici komuniciraju javnosti kako funkcionira znanost (razumijevanje procesa ili prirode znanosti), ali i oslu\u0161kuju pitanja koja im javnost postavlja jer njihove spoznaje i odluke utje\u010du na pojedinca i dru\u0161tvo u cjelini. Naposljetku, javno povjerenje u velikoj \u0107e mjeri ovisiti i o na\u0161em po\u0161tivanju etike znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada.<\/p>\n <\/p>\n Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu, <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Ve\u0107 neko vrijeme na\u0161i su \u017eivoti u velikoj mjeri oblikovani (pre)porukama eksperata \u2013 prvenstveno epidemiologa, ali na\u0111e su tu i pone\u0161to infektologa, virologa, molekularnih biologa i ostalih stru\u010dnjaka. Ovaj biomedicinski niz na trenutak je prekinuo zagreba\u010dki potres pa su se u medijski prostor uspjeli ugurati i seizmolozi, urbanisti i poneki povjesni\u010dar umjetnosti. Gledaju\u0107i sve njih …<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/Expert.png\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/stanford_tree_illustration_newton.jpg.653x0_q80_crop-smart.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/astronaut2-.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/hsd.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/IMG_7517as-769x1024.jpg\")
Adrijana \u0160uljok<\/p>\n
\n19. 5. 2020.<\/p>\n[i]<\/a> Prpi\u0107, K. (2011). Science, the public, and social elites: How the general public, scientists, top politicians and managers perceive science. Public understanding of science,<\/em> \u00a0<\/strong>20<\/strong> (6): 733-750; \u0160uljok, A. (2020). Znanstvena pismenost i stavovi prema znanosti u Hrvatskoj. Sociologija i prostor.<\/em> 58(1): 85-111.\n\n[ii]<\/a> Prpi\u0107 (2011); \u0160uljok (2020); Bauer, M. W., Petkova, K., Boyadjieva, P. i Gornev, G. (2006). Long-term trends in the public representation of science across the 'iron curtain': Britain and Bulgaria, 1946-95. Social studies of science, <\/em>36 (1): 99-131.\n\n[iii]<\/a> https:\/\/sagepus.blogspot.com\/2020\/04\/italian-citizens-and-covid-19-one-month.html\n\n[iv]<\/a> \u201eNacionalni sto\u017eer za civilnu za\u0161titu nije izdao preporuku da za\u0161titne maske trebaju nositi zdrave osobe niti smatra da je\u00a0to potrebno,\u00a0rekao\u00a0je Capak na konferenciji za novinare Nacionalnog sto\u017eera. Jednoslojne pamu\u010dne za\u0161titne maske\u00a0nisu u\u010dinkovite kod za\u0161tite od koronavirusa i imaju samo psiholo\u0161ko zna\u010denje.\u00a0Nema smisla tra\u017eiti od zdravih ljudi da nose takve maske pri\u00a0ulasku\u00a0u trgovine i druge javne prostore, ka\u017ee Capak.\u201c (24.3.2020, izvor: Hina)\n\n\u201ePlatnene maske se ne mogu preporu\u010diti za upotrebu u medicinske svrhe, za njih postoje kirur\u0161ke i za\u0161titne maske, ali uvijek smo govorili da i platnena maska zaustavlja aerosol i kapljice koje nastaju prilikom govora, ka\u0161ljanja i kihanja\u201c, rekao je Capak i dodao: \u201eSad smo preporu\u010dili da se maske koriste na svim mjestima gdje bude ve\u0107i broj osoba, posebno u zatvorenim prostorima. U nekim situacijama bi bilo dobro i na otvorenom koristiti maske, ali to je na nivou preporuke, nije obaveza. No, one smanjuju \u0161irenje kapljica kojim se prenosi koronavirus.\u201c (Capak, 24.04.2020, izvor: n1)\n\n[v]<\/a> Vi\u0161e o tome mogu\u0107e je prona\u0107i u radovima npr. Knorr<\/em>-Cetina<\/em>, K. (1981<\/em>) The Manufacture of Knowledge. An Essay on The Constructivist and Contextual Nature of Science.<\/em> Oxford: Pergamon Press; \u00a0Collins, H. M. i Pinch, T. (1993): The Golem: What Everyone Should Know About Science. <\/em>Cambridge\/New York: Cambridge University Press.; Wynne, B (1995): The public understanding of science, U: Jasanoff, S., Markle,G.E., Peterson, J. C. i Pinch, T. (ur.), Handbook of Science and Technology Studies,<\/em> Sage: Thousand Oaks, CA, 361-388.\n\n[vi]<\/a> Yearly, S. (1994): Understanding science from the perspective of the sociology of scientific knowledge: an overview Public Understanding of Science<\/em>, 3:245-258.\n\n[vii]<\/a>https:\/\/www.maxportal.hr\/vijesti\/njemacki-znanstvenik-nema-dokaza-da-se-virus-prenosi-u-trgovinama-kaficima-i-frizerajima\/\n\n[viii]<\/a> Mo\u017eemo se podsjetiti i nesretnog slu\u010daja Ponsa i Fleischmanna koji su na konferenciji za tisak u o\u017eujku 1989. obavijestili javnost da su otkrili hladnu fuziju, zaobi\u0161av\u0161i pritom recenzentski postupak. Mnogi znanstvenici poku\u0161ali su ponoviti ovaj eksperiment, no ni nakon brojnih poku\u0161aja nisu uspjeli. Stoga je ovaj javni debakl zabrinuo znanstvenu zajednicu zbog mogu\u0107ih posljedica na javni ugled, povjerenje i podr\u0161ku.<\/pre>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"