{"id":7168,"date":"2024-06-10T09:11:14","date_gmt":"2024-06-10T09:11:14","guid":{"rendered":"https:\/\/hsd.hr\/?p=7168"},"modified":"2024-06-10T10:06:30","modified_gmt":"2024-06-10T10:06:30","slug":"vrelo-podataka-i-ideja-o-buricevoj-sociologiji-hrvatskog-drustva-pise-velimir-sonje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hsd.hr\/en\/2024\/06\/10\/vrelo-podataka-i-ideja-o-buricevoj-sociologiji-hrvatskog-drustva-pise-velimir-sonje\/","title":{"rendered":"Pi\u0161e Velimir \u0160onje: ‘Vrelo podataka i ideja: o Buri\u0107evoj Sociologiji hrvatskog dru\u0161tva’"},"content":{"rendered":"

U Zagrebu je 5. lipnja<\/strong> u Novinarskom domu odr\u017eano predstavljanje knjige Ivana Buri\u0107a<\/strong> ‘Sociologija hrvatskog dru\u0161tva: Procesi i strukture u hrvatskom dru\u0161tvu’<\/strong>. Predstavljanje je moderirao Goran Batina<\/strong>, a svoje dojmove i razmi\u0161ljanja u punoj dvorani, uz autora, podijeli su Dragan Bagi\u0107, Jasminka La\u017enjak i Velimir \u0160onje<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Knjigu mo\u017eete kupiti putem poveznice.<\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za Ekonomski lab<\/strong><\/em> Velimir \u0160onje <\/strong>prikazao je sadr\u017eaj knjige te je podijelio svoje komentare na temu. Pro\u010ditajte u prilogu.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Vrelo podataka i ideja: o Buri\u0107evoj Sociologiji hrvatskog dru\u0161tva<\/em><\/strong><\/h4>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Objavljeno: sa linka<\/a>.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Autor: Velimir \u0160onje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Novu knjigu istaknutog hrvatskog sociologa Ivana Buri\u0107a otvaraju reference Rudolfa Bi\u0107ani\u0107a (Kako \u017eivi narod, 1936.) i Dinka Toma\u0161i\u0107a (Dru\u0161tveni razvitak Hrvata, 1937.). Slu\u017ee kao podsjetnici na siroma\u0161tvo, patrijarhalnost, plemenski i zadru\u017eni mentalitet koji su bili usko povezani s neformalnim institucijama koje su pred manje od stotinu godina prevladavale u prete\u017eito selja\u010dkoj Hrvatskoj. Naglasak je na opreci s dana\u0161njom Hrvatskom koja ba\u0161tini brojna dru\u0161tvena i razvojna postignu\u0107a. Kako ih pokazati, ako ve\u0107 ne i dokazati?<\/p>\n\n\n\n

Ovo pitanje pokre\u0107e Buri\u0107ev intelektualni nemir. On vjeruje da predstavljanjem metodolo\u0161ki uokvirenih podataka, pregledom sociolo\u0161kih istra\u017eivanja i inkorporiranjem vlastitih promi\u0161ljanja i zaklju\u010daka mo\u017ee pobijediti subjektivnost koja \u010desto navodi na izno\u0161enje \u010dvrstih konstatacija o dru\u0161tvenom razvitku koje naj\u010de\u0161\u0107e proizlaze iz sku\u010denih individualnih ili ideolo\u0161kih perspektiva. Inzistiranjem na pozitivisti\u010dkom motri\u0161tu Buri\u0107 se suprotstavlja prevladavaju\u0107em relativizmu i subjektivnosti koji su osu\u0111eni na nemogu\u0107nost shva\u0107anja prirode i dinamike dru\u0161tvenih procesa. To je i prikriveni zaklju\u010dak u kratkom poglavlju pod nazivom Metodolo\u0161ka krpica <\/em>koje zauzima svega \u010detiri stranice na kraju knjige: Krpica<\/em> je bilje\u0161ka o tome kako je sociologija u Hrvatskoj u protekla tri desetlje\u0107a transformirana u metodolo\u0161ki \u010dvrsto zasnovanu empirijsku znanost (\u010demu je, dodajmo, i autor dao nemali doprinos).<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dno poglavlje o metodi podsje\u0107a na narav Buri\u0107eve knjige: ona funkcionira kao svojevrsna kronika odnosno monografija hrvatske sociolo\u0161ke misli i relevantnih empirijskih istra\u017eivanja. Utoliko se radi o fundamentalnom dijelu iz podru\u010dja dru\u0161tvenih znanosti koje je od podjednake va\u017enosti za politologe i ekonomiste kao i za sociologe.<\/p>\n\n\n\n

Autorovo poznavanje literature iz drugih podru\u010dja dru\u0161tvenih znanosti i njezino smje\u0161tanje na prava mjesta u tekstu predstavlja vrijednost po sebi. Ta vrijednost je potencirana iznimno pitkim stilom, erudicijom i treniranom mo\u0107i zapa\u017eanja koja Buri\u0107u omogu\u0107uje prepoznavanje tragova dru\u0161tvenih mijena u arhitektonskim artefaktima i evoluciji na\u010dina \u017eivota. Demografske promjene se, osim u tabli\u010dnim prikazima, u knjizi pojavljuju i u vidu pustih ulica isto\u010dnog Novog Zagreba u ve\u010dernjim satima, dok klasna transformacija pronalazi svoj odraz u promjeni arhitekture du\u017e Radni\u010dke ceste u Zagrebu. Takve mjestimi\u010dne vinjete knjigu \u0107e u\u010diniti interesantnom \u0161iroj \u010ditateljskoj publici.<\/p>\n\n\n\n

U nastavku \u0107u kombinirati prikaz sadr\u017eaja knjige s mojim komentarima klju\u010dnih tema koje su u njoj otvorene.<\/p>\n\n\n\n

Nove klasne podjele i granule<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Autorova je pa\u017enja usredoto\u010dena na dru\u0161tveni razvoj u proteklih trideset godina. Iscrtavanje cjelovite slike upotpunjeno je \u010destim izletima u pro\u0161lost do 1918. godine Tako nastaje potpuna razvojna slika koja olak\u0161ava razumijevanje vremena u kojemu \u017eivimo. Najbolji primjeri nalaze se u poglavljima o socijalnoj stratifikaciji hrvatskog dru\u0161tva u sredi\u0161njem dijelu knjige.<\/p>\n\n\n\n

U centar pa\u017enje vra\u0107a se pojam dru\u0161tvene klase. Autor je konceptualno redefinira i granulira promatranjem unutarnje diversifikacije velikih klasnih blokova. Suprotstavlja weberovski koncept klase kao zrcala dominantnih radnih situacija konceptu statusno-konvencionalnog stratifikacijskog poretka Pakulskog i Watersa. Stratifikacijske linije u statusno-konvencionalnom poretku nisu odre\u0111ene isklju\u010divo ekonomskim parametrima. Razvijaju se du\u017e preferencijalnih, aspiracijskih i identitetskih linija. A one su pak uvjetovane sociokulturnim kapitalom pojedinaca uslijed prevladavaju\u0107e individualizacije i formiranja ne-klasnih kolektivnih pripadnosti. Buri\u0107 ipak preferira weberovski pristup koji omogu\u0107ava pra\u0107enje dugog hoda klasne transformacije. Tako prati transformaciju najve\u0107eg gubitnika tranzicije \u2013 industrijske radni\u010dke klase \u2013 u modernu radni\u010dku klasu \u010dija je granulacija pod utjecajem tehnolo\u0161kih promjena postala fina: prote\u017ee se od postsocijalisti\u010dke manualne radni\u010dke klase koja je danas u ve\u0107oj mjeri smje\u0161tena izvan industrije \u2013 u trgovini, prijevozu i gra\u0111evinarstvu \u2013 do emocionalnih radnika koji su u stalnom kontaktu s kupcima (konobari, blagajnice) i prekarijata (dostavlja\u010di), dok najni\u017ee slojeve, takozvanu potklasu, \u010dine prezadu\u017eeni i umirovljenici s ispodprosje\u010dnim mirovinama. U srednjoj klasi koja je 80-ih bila satkana uglavnom od socijalisti\u010dkih bijelih ovratnika, pru\u017eatelja javnih usluga, industrijskih in\u017eenjera i ni\u017eih menad\u017eera, profesionalna proliferacija i rast uslu\u017enog sektora doveli su do rasta udjela i granulacije srednje klase u kojoj se pojavljuju neobi\u010dne podklase kao \u0161to su simboli\u010dki analiti\u010dari, numerati, developeri, kognitivni radnici i sitna bur\u017eoazija koja je broj\u010dano neusporedivo ve\u0107a nego u socijalizmu, ne samo zbog eksplozije broja mikropoduze\u0107a i stotinjak tisu\u0107a malih iznajmljiva\u010da u turizmu.<\/p>\n\n\n\n

Konceptualizacija vrha klasne piramide slobodna je i \u0161iroka. Na tome se mjestu susre\u0107u kognitivni poduzetnici (superuspje\u0161ni i u pravilu mla\u0111i pokreta\u010di poduze\u0107a u podru\u010dju novih tehnologija), druga samonikla poduzetni\u010dka elita koja je iskoristila tr\u017ei\u0161ne prilike, tajkuni koji se od prethodnih razlikuju po tome \u0161to su uglavnom tranzicijski pobjednici procesa pretvorbe i privatizacije, supermenad\u017eeri (kojih u Hrvatskoj prakti\u010dki i nema jer nema dovoljno velikih kompanija). Tu su i za \u0161iru javnost vjerojatno zbunjuju\u0107e pod-klase politi\u010dko pleme<\/em>and ljudi od bilogdje<\/em>. Prije nego \u0161to ih prokomentiram vrijedi zabilje\u017eiti da Buri\u0107 opa\u017ea kako se gospodarski iznjedreni dio hrvatskih elita ne uklapa u piketijevsku sliku potpunog odvajanja same \u0161pice stratifikacijske piramide u kojoj je koncentrirana nezamisliva financijska mo\u0107 i politi\u010dki utjecaj. Razvojni problemi, malo doma\u0107e tr\u017ei\u0161te, porezni sustav, demokratski razvoj, sve to, i jo\u0161 pone\u0161to, mo\u017ee stajati kao obja\u0161njenje autorovog promu\u0107urnog zapa\u017eanja da \u201eU Hrvatskoj nitko ne vozi Bugatti\u201c (dodao bih: osim \u0161to Rimac Automobili posjeduje tu tvrtku, ali vi\u0161e o tome dalje u tekstu). Time se indirektno sugerira relativna stabilnost imovinskih, dohodovnih, vlasni\u010dkih i inih faktora ekonomske stratifikacije, za \u0161to su predstavljena i empirijska upori\u0161ta u nezaobilaznim poglavljima o nejednakosti i siroma\u0161tvu koje se dugoro\u010dno smanjuje.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111ugeneracijska nepokretljivost i iseljavanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, Buri\u0107 nudi i empirijske argumente u prilog hipotezi da je vertikalna dru\u0161tvena pokretljivost u Hrvatskoj slaba. Poglavlje o dru\u0161tvenoj nepokretljivosti otvara upe\u010datljivom re\u010denicom \u201eU hrvatskim nacionalnim narativima ne postoji ni\u0161ta nalik mitu o ameri\u010dkom snu.\u201c, koja je zapisana ispod najcitiranijega stiha iz Krle\u017einih Balada \u201eNigdar ni tak bilo\u2026\u201c. Tako autor simboli\u010dki pokazuje da klasni sociokulturni okovi (obiteljsko naslije\u0111e) ograni\u010davaju dru\u0161tvenu mobilnost. Name\u0107e se pitanje o uzrocima takve dru\u0161tvene stati\u010dnosti. Ono je zasad bez odgovora. Vjerojatno \u0107e se kristalizirati kroz budu\u0107a istra\u017eivanja. Ipak, autor daje naslutiti mogu\u0107e tuma\u010denje: oni koji su imali \u017eivotnu energiju za vertikalnu mobilnost u velikom su broju iselili u inozemstvo gdje su percipirali bolje prilike za barem dohodovni i imovinski uspon (iseljavanje je, posve opravdano, zaslu\u017eilo posebno poglavlje u knjizi).<\/p>\n\n\n\n

Ipak, dodao bih da knjizi (a time, mogu\u0107e je, i hrvatskoj sociologiji) nedostaje razmatranje odnosa izme\u0111u me\u0111ugeneracijske nepokretljivosti i modernog hrvatskog tipa kapitalizma u kojem su klijentelizam i korupcija endemski ra\u0161ireni. Je li mogu\u0107e da su preslaba ekonomska i politi\u010dka dinamika hrvatskog dru\u0161tva ograni\u010dili vertikalnu dru\u0161tvenu pokretljivost rezervirav\u0161i ju samo za privilegirane (SMS poruke me\u0111u politi\u010darima koji dogovaraju namje\u0161tanje srodnika i klijenata u dr\u017eavnim poduze\u0107ima samo su povr\u0161inski simptom toga dru\u0161tvenog stanja)?<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dko pleme i tipologija kapitalizma<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vratimo se na Buri\u0107evo politi\u010dko pleme i ljude od bilogdje. Ovi stratumi simboliziraju novu elitu koja se regrutirala kroz autonomne politi\u010dke \u010dimbenike. Socijalisti\u010dke upravlja\u010de zamijenili su profesionalni politi\u010dari \u2013 javni du\u017enosnici \u2013 koji se regrutiraju kroz kanale dominantnih politi\u010dkih stranaka. Me\u0111u njima su i ljudi od bilogdje \u2013 politi\u010dari s me\u0111unarodnim politi\u010dkim vezama i karijerama koji poznaju funkcioniranje internacionalnih politi\u010dkih institucija. Zanimljivo je zapa\u017eanje koje je 1995. iznio Lasch, a Buri\u0107 ga evocira, da ljudi od bilogdje izmi\u010du lokalnim okvirima koje \u010desto i zastupaju u me\u0111unarodnim institucijama. To ra\u0111a sumnji\u010davost, nepovjerenje, potencijalno i novi \u201eklasni rat\u201c izme\u0111u lokalno ukorijenjene (velike) ve\u0107ine i izmaknute \u201eglobalisti\u010dke\u201c (male) manjine. Natruhe toga novog \u201eklasnog rata\u201c mo\u017eemo pratiti i u Hrvatskoj kada Zoran Milanovi\u0107 Andreja Plenkovi\u0107a krsti \u201ebriselskim \u010datom\u201c u poku\u0161aju da sam zauzime mjesto autenti\u010dnog branitelja nacionalnih interesa koji se nije \u201eotu\u0111io od naroda\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, za socijalnu je stratifikaciju u Hrvatskoj puno va\u017enija uloga politi\u010dkog plemena u formiranju i reprodukciji hrvatskog tipa kapitalizma koji je optere\u0107en klijentelizmom i korupcijom.<\/p>\n\n\n\n

Poglavlja Kapitalizam<\/em> and Dru\u0161tveno devastiraju\u0107e neformalne prakse: korupcija i klijentelizam<\/em> prethode poglavljima o dru\u0161tvenoj stratifikaciji. To je \u0161teta, jer bi obratan redoslijed jasnije nametnuo pitanje o ulozi pojedinih stratuma u formiranju hrvatskog tipa kapitalizma. To je klju\u010d za razumijevanje politi\u010dko-ekonomskog karaktera sustava koji se u Hrvatskoj profilirao unazad tri desetlje\u0107a. Rasprava o hrvatskom kapitalizmu i devastiraju\u0107im neformalnim praksama korupcije i klijentelizma pokazuje kako je rije\u010d o nedovr\u0161enom poslu klasifikacije simptoma, dijagnozi bolesti i pronala\u017eenju lijeka za hrvatske razvojne boljke. Buri\u0107 je ovom knjigom dao va\u017ean doprinos tome poslu. O\u010dituje se kroz kratak pregled doma\u0107e literature (u koju uklju\u010duje i politolo\u0161ke i polit-ekonomske tekstove) i svoju novu raspravu o tipu hrvatskog kapitalizma. Iz poplave raznih definicija (kapitalizam bez kapitalista, prijateljski ili orta\u010dki kapitalizam, tajkunski kapitalizam, politi\u010dki kapitalizam, nedemokratski kapitalizam), u \u010dijoj sam plimi i sam sudjelovao, Buri\u0107 filtrira dva koncepta vrijedna pa\u017enje. Politi\u010dki kapitalizam je teorija koja nagla\u0161ava kontinuitet izme\u0111u kasnog socijalizma i hrvatske tranzicije: stvarni upravlja\u010di sjede u politi\u010dkim foteljama, dok ekonomski upravlja\u010di, premda u\u017eivaju odre\u0111eni stupanj autonomije, na razne na\u010dine \u201eduguju\u201c svoje polo\u017eaje, dohotke i imovinu politi\u010dkoj eliti. Danas to vi\u0161e nisu menad\u017eerska imenovanja koja amenuje centralni komitet \u2013 biv\u0161i formalni nositelj mo\u0107i i neformalni nositelj svih bitnih vlasni\u010dkih prava. Bez obzira je li rije\u010d o ugovorima s dr\u017eavom i dr\u017eavnim poduze\u0107ima, pobjedi u privatizacijskom natjecanju za vlasni\u0161tvo nad poduze\u0107ima zahvaljuju\u0107i politi\u010dkoj umre\u017eenosti, ili nekom tre\u0107em mehanizmu koji bri\u0161e razlike izme\u0111u privatnog i dr\u017eavnog, mehanizmi su drugi, ali je bit politi\u010dko-ekonomskog sustava donekle sli\u010dna. Nasuprot tome, u orta\u010dkom kapitalizmu tajkuni zauzimaju posve autonomne pozicije nakon brzog i sveobuhvatnog vala privatizacije, te dr\u017ee stvarne poluge ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i. Potom \u201ezarobljavaju\u201c dr\u017eavne institucije i, povla\u010de\u0107i konce iz sjene osiguravaju reprodukciju polo\u017eaja svojih monopola i oligopola potiskuju\u0107i konkurenciju, korumpiraju\u0107i politi\u010dare i zamrzavaju\u0107i dru\u0161tvene promjene.<\/p>\n\n\n\n

Tako glasi opis. No, \u0161to je s dijagnostikom? Politi\u010dki i orta\u010dki kapitalizam nije lako razlikovati u praksi. Oba su obilje\u017eena klinetelizmom, nepotizmom i korupcijom. U svakom dru\u0161tvu mogu\u0107e je prona\u0107i elemente oba. Ipak, Buri\u0107 je jasnim definicijama mo\u017eda prokr\u010dio put za zaklju\u010dak rasprave o tipologiji hrvatskog kapitalizma nakon 1990. Naime, u pri\u010du je unio va\u017enu sastavnicu \u2013 obujam preraspodjele koji se odvija kroz prora\u010dune i kvazi-prora\u010dunske organizacije. Taj je obujam veoma velik u politi\u010dkom kapitalizmu, a relativno malen u orta\u010dkom kapitalizmu (jer tajkuni i njihovi ortaci uspijevaju odr\u017eati niske poreze i umjerenu preraspodjelu). Dodao bih i da najve\u0107ih privatizacijskih \u201epobjednika\u201c 90-ih koji su imali mo\u0107 \u201ezarobljavanja\u201c institucija (Kutle, Guci\u0107, Todori\u0107) vi\u0161e nema na sceni. Prema mojem mi\u0161ljenju, Hrvatska je i po tim kriterijima bila bli\u017ea modelu politi\u010dkog kapitalizma. Bila, jer kao \u0161to Buri\u0107 pokazuje, socijalna stratifikacija je danas druga\u010dija, bogatija, granularnija, \u0161to zna\u010di da su u dubini dru\u0161tva sada na djelu promjene koje istra\u017eivanja jo\u0161 nisu registrirala, ali koja ve\u0107 mijenjaju dru\u0161tvo iznutra.<\/p>\n\n\n\n

Stoga ova rasprava u kontekstu Buri\u0107eve Sociologije hrvatskog dru\u0161tva<\/em> ima mo\u017eda vi\u0161e povijesnu nego aktualnu va\u017enost. Ne \u017eelim re\u0107i da je Hrvatska rije\u0161ila problem klijentelizma, kvalitete i motiva politi\u010dke elite. Naprotiv. Rije\u010d je o tome da je aktualna dru\u0161tvena dinamika koju Buri\u0107 ocrtava u Sociologiji<\/em> sna\u017ena, \u0161to je mo\u017eda dovoljno da se otvore vrata mogu\u0107nosti transformacije politi\u010dkog u ono \u0161to autor naziva poduzetni\u010dki kapitalizam. Pojava i ja\u010danje ranije opisanih novih aktera i profesionalnih stratuma poput kognitivnih poduzetnika, autohtonih poduzetnika iz prilike, tehnokrata-profesionalaca raznih usmjerenja i drugih, ako uklju\u010duje aktere i skupine me\u0111u kojima nitko ne mo\u017ee posjedovati dovoljnu mo\u0107 kontrole nad tr\u017ei\u0161tem ili institucijama, otvara mogu\u0107nost razgradnje politi\u010dkog kapitalizma. Razgradnja se mo\u017ee odvijati kroz sve sna\u017enije tra\u017eenje jednakih prilika, proliferaciju aktera i interesa \u010diji se glas \u010duje u javnosti, a koji tra\u017ee i jednake uvjete poslovanja i institucionalni napredak na temelju ravnopravnog tretmana svih gra\u0111ana i poduzetnika, \u0161to je interes novih stratuma naviklih na fer natjecanje i brze, efikasne transakcije. Njima i veliki razmjeri prora\u010dunske preraspodjele ne smetaju ako pritiske na rast pla\u0107a zaposlenika kompenzira rast tr\u017ei\u0161ne potra\u017enje za proizvodima i uslugama koje nude. Potencijalno je rije\u010d o implicitnom savezni\u0161tvu novih stratuma nastalih u politi\u010dkom kapitalizmu sa sve \u0161irom srednjom klasom. Politi\u010dke bi elite mogle prigrliti institucionalne promjene ako osjete da bi ogluhom na nove trendove mogle izgubiti zna\u010dajan broj glasova.<\/p>\n\n\n\n

\u010citatelj treba imati u vidu da je ovo moj, dakle subjektivan i nadasve optimisti\u010dan zaklju\u010dak. Autor se (mudro) nije odva\u017eio na zaklju\u010dak rasprave o hrvatskom tipu kapitalizma ostav\u0161i vjeran na\u010delu pu\u0161tanja podataka da govore. Zasad, o posljedicama detektiranih promjena socijalne stratifikacije u sredini i na vrhu dru\u0161tvene piramide nema dovoljno podataka.<\/p>\n\n\n\n

Vrednote su endogene<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Va\u017enost ove teme nije mogu\u0107e prenaglasiti. Jedan od razloga je povezanost s dominantnim dru\u0161tvenim vrijednostima. U posebno nijansiranom i va\u017enom poglavlju Buri\u0107 prikazuje istovremenost modernizacije i retradicionalizacije dru\u0161tvenih vrednota i njihovu varijabilnost koja ovisi o dru\u0161tvenom kontekstu i doga\u0111ajima. Otvaranje te pri\u010de referencama na istra\u017eivanja iz osamdesetih koristan su podsjetnik na vrijeme kada su me\u0111u gra\u0111anima bile ukorijenjene vrednote tradicionalizma, konformizma, rodnog konzervativizma, politi\u010dkog autoritarizma i nacionalnog ekskluzivizma. (To je ujedno podsjetnik na to koliko su povremeni nostalgi\u010dni osvrti na osamdesete duboko pogre\u0161ni.) Nadalje, nije \u010dudno \u0161to su se u doba brzog pada socijalizma u samo nekoliko godina od 1985. do 1989. afirmirale vrijednosti politi\u010dkog i ekonomskog liberalizma. No, tek potom slijedi zanimljiv dio pri\u010de: unato\u010d ratu, padu BDP-a i zaposlenosti i po\u010detku privatizacije u prvoj polovini devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, prihva\u0107enost liberalnih vrednota dalje raste u istra\u017eivanju provedenom 1996. Tek po svr\u0161etku rata, to jest nakon kondolidacije nove ina\u010dice hrvatskog politi\u010dkog kapitalizma, istra\u017eivanja iz 2004. i 2010. pokazuju zna\u010dajan pad predanosti Hrvata liberalnim vrijednostima. Usporedo se mo\u017ee pratiti pomak kolektivnih preferencija prema autoritarnosti. Buri\u0107, po mom mi\u0161ljenju ispravno, potaknut tuma\u010denjima Du\u0161ka Sekuli\u0107a, zaklju\u010duje kako nije rije\u010d o dubokoj i definitivnoj regresiji liberalnih vrijednosti i povratku sklonosti nedemokratskim autoritarnim politi\u010dkim rje\u0161enjima. Rije\u010d je impulsivnoj reakciji tra\u017eenja da \u201enetko uvede red\u201c u klijentelisti\u010dko-koruptivni kaos hrvatskog politi\u010dkog kapitalizma, dok je pad liberalnih vrijednosti nastao kao rezultat razvojnih problema u novonastalom sustavu.<\/p>\n\n\n\n

Tome bih dodao i sljede\u0107e: vrijednosti i zagovor liberalnih vrednota i ekonomskih politika pri tome su stradali usput, prvenstveno zbog nemogu\u0107nosti detekcije su\u0161tine politi\u010dko-ekonomskog modela u o\u010dima \u0161ire javnosti. Ve\u0107ini se naime \u010dinilo da je stvarni institucionalni sustav ono \u0161to se ozna\u010davalo pojmom (neo)liberalizam. U kaosu pojmova, teorija i stvarnosti lako je bilo proizvesti pojmovnu zbrku koja nije bila slu\u010dajna: politi\u010dkom je plemenu bila u interesu, te je taj stratum i aktivno promovirao konceptualni kaos \u2013 dijelom smi\u0161ljeno, a dijelom i nenamjerno, nekriti\u010dki kopiraju\u0107i ameri\u010dku i europsku retoriku nakon izbijanja ekonomske krize 2008.-2009. Zbog toga smo na sugestiju pokojnog Denisa Kulji\u0161a sociolog Darko Pol\u0161ek i ja na\u0161u knjigu iza\u0161lu povodom 30 godina pada Berlinskog zida 2019. nazvali Pre\u0161u\u0107eni trijumf liberalizma. Iako su politi\u010dki i ekonomski liberalizam imali klju\u010dnu ulogu u epohalnoj transformaciji \u010ditave isto\u010dne Europe nakon 1989., doprinos ovih ideja i politika je trideset godina kasnije u ve\u0107ini intelektualnih i politi\u010dkih krugova, pa tako i u \u0161iroj javnosti, bio pre\u0161u\u0107en. Tako je i danas.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sociologija hrvatskog dru\u0161tva<\/em>\u00a0sadr\u017ei i va\u017ena poglavlja o stanovni\u0161tvu, regijama, religioznosti, emotivnoj kulturi, egalitarnom sindromu i recentnim krizama \u2013 pandemiji i agresiji Rusije na Ukrajinu. Bilo bi previ\u0161e poku\u0161ati prikazati i te dijelove. Zaklju\u010dno, rije\u010d je o fundamentalnom djelu iz podru\u010dja znanosti o dru\u0161tvu \u2013 o svojevrsnoj znanstvenoj kronici ili monografiji koja \u0107e svojim stilom (pristupa\u010dno\u0161\u0107u), uvidima, bogatstvom podataka i referencama dugo slu\u017eiti na razne na\u010dine: studentima kao izvor znanja i sistematizirane bibliografije, intelektualcima i zainteresiranoj javnosti kao orijentir za razmi\u0161ljanje o dru\u0161tvenim pojavama i institucijama koje nas okru\u017euju, znanstvenicima kao poticaj za daljnja istra\u017eivanja, a dodajmo, za\u0161to ne, i \u2013 politi\u010darima kao priru\u010dnik o obilje\u017ejima dru\u0161tva \u010dijim se \u010dlanovima obra\u0107aju ne bi li zaslu\u017eili glas i mandat za daljnje oblikovanje dru\u0161tva i upravljanje njime. Nadajmo se u nekom boljem smjeru. Duboki uvidi o dru\u0161tvu mogu tome pridonijeti.<\/p>\n\n\n\n

Pratite nas i na na\u0161<\/em>em\u00a0Facebook\u00a0profilu<\/strong>.<\/a>\u00a0<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Zagrebu je 5. lipnja u Novinarskom domu odr\u017eano predstavljanje knjige Ivana Buri\u0107a ‘Sociologija hrvatskog dru\u0161tva: Procesi i strukture u hrvatskom dru\u0161tvu’. Predstavljanje je moderirao Goran Batina, a svoje dojmove i razmi\u0161ljanja u punoj dvorani, uz autora, podijeli su Dragan Bagi\u0107, Jasminka La\u017enjak i Velimir \u0160onje. Knjigu mo\u017eete kupiti putem poveznice. Za Ekonomski lab Velimir …<\/p>\n

Pi\u0161e Velimir \u0160onje: ‘Vrelo podataka i ideja: o Buri\u0107evoj Sociologiji hrvatskog dru\u0161tva’<\/span> Read More »<\/a><\/p>","protected":false},"author":7,"featured_media":7169,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-7168","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano-hr"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7168","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7168"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7168\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7183,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7168\/revisions\/7183"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7169"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7168"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7168"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hsd.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7168"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}