Koliko nam filantropija i zakladništvo mogu pomoći u krizi?

U nezapamćenoj globalnoj krizi uvjetovanoj pandemijom bolesti COVID-a brojni građani, tvrtke i zaklade doniranjima za medicinsku opremu, za istraživanja lijeka te pomažući ugroženim skupinama građana ukazuju na potencijale filantropskih aktivnosti.[1] Pod filantropijom podrazumijevamo privatna davanja u općekorisne svrhe, a zaklade se drže institucionalnim okvirom filantropije. Zaklade doživljavaju izvjesnu renesansu u zapadnim zemljama te su prepoznatljive kao nezaobilazni dionici u mnogim područjima razvoja. Hrvatska ima potencijale za snažniji razvoj filantropije i zakladništva, a ove teme nisu dolazile na dnevni red javnih rasprava, osim u slučajevima nekih skandala. Zasigurno, dobro obrazovan naš građanin ne zna što su zaklade, a mnogi prema njima imaju nepovjerenje. Ugroza pandemijom i razorni potres u Zagrebu i okolici potaknuli su mnoge na solidarnost i darivanja u općekorisne svrhe. U obnovi Zagreba, posebno akademskih institucija, mogla bi se prikupiti znatna sredstva iz domaćih i inozemnih filantropskih izvora.

 

Razvoj filantropije i zakladništva na zapadu

Razvoj filantropije i zakladništva relevantne su istraživačke teme, a na sve većem broju zapadnih sveučilišta djeluju odsjeci na kojima se kroz interdisciplinarne pristupe predaju ove teme.[2] Tri su vala razvoja zakladništva: prvi, kada u kasnom srednjem vijeku zaklade osnivaju trgovci i poduzetnici; drugi, uslijed industrijske revolucije krajem 19. stoljeća i pokreta modernizacije društava; te treći, 1980-ih godina kada raste broj zaklada kao rezultat rasta gospodarstva, te povećanja broja bogatih pojedinaca.[3] Znanstveni filantropi imali su partnera u vladama pa su u takvim okolnostima nastajali veliki projekti koji su odredili pravce razvoja tehnoloških istraživanja koja su poslije opredmećena u industrijskoj proizvodnji. Istraživanja fizičara Wernera Siemensa i poslije razvoj tvrtke koja nosi njegovo ime vide se u kontekstu razvoja znanstvene filantropije.[4]

Rast „filantrokapitalizma“ rezultat je akumulacije velikog bogatstva, a s druge strane na djelu je velik rast siromaštva, a to postaje sve većim političkim problemom. Na tragu Carnegijeve prakse ulaganja cjelokupne imovine u općekorisne svrhe te njegovih poticajnih ideja iznesenih u „Evanđelju bogatstva“[5] danas svjedočimo globalnoj filantropskoj inicijativi „Davanje zaloga“ koja obuhvaća najbogatije ljude širom svijeta. Radi se o preuzimaju javne obveze najbogatijih pojedinaca i obitelji za davanje više od polovine svojeg bogatstva u općekorisne svrhe.[6]

Ugledne zaklade financiraju istraživačke i inovativne programe, okupljaju istraživače i praktičare te nude okvire za važne reforme i rješenja društvenih problema.

S druge strane, pripadnici bolje stojećih društvenih slojeva pripadaju kulturi doniranja u općekorisne svrhe[7], redovito uz porezne povlastice. Doniranja za određene projekte znače i sudjelovanje u aktivnostima te interes za ishode projekata. Pokazuje se kako su takvi projekti učinkovitiji i djelotvorniji od državnih[8], a doprinosi jačanju socijalne kohezije njihova su dodana vrijednost.

EU programski i financijski podupire razvoj filantropije i zakladništva.[9] Nizozemska je 2016. u doba presjedanja EU-om odabrala filantropiju kao jednu od tema presjedanja. Provedeno je opsežno istraživanje u zemljama članicama, a posebno je zanimljiv nalaz glede ulaganja u istraživanja i inovacije, a sačinjena su i izvješća o okviru za razvoj zakladništva u državama članicama.[10]

Brojne američke zaklade daju velike donacije za borbu protiv pandemije, pokazuje se da su one okretnije i poduzetnije od države. Rockefellerova zaklada obvezala se dati znatna sredstva, a pomaže i ranjivim skupinama koje je kriza najviše pogodila. To su radničke obitelji, oni koji su ostali bez plaća te oni koji si ne mogu priuštiti hranu i platiti troškove stanovanja.[11] Opsežene su filantropske aktivnosti pokrenute i u okviru Europskog zakladnog centra.[12]

 

Razvoj filantropije i zakladništva u Hrvatskoj

U istraživačkom smislu ovo je područje kod nas akademska pustopoljina. Istraživanja su rijetka, kao i predavanja o ovim temama u visokoškolskoj nastavi. Na ekonomskim i poslovnim fakultetima trebali bi se predavati barem izborni kolegiji prikupljanja sredstava (fund raising). U ranijem strateškom dokumentu Zagrebačkog sveučilišta stajala je i ideja osnivanja interdisciplinarne, sveučilišne Katedre za filantropiju, na koju se poslije zaboravilo.

Rijetka istraživanja su pokazala kako su filantropija i zakladništvo dali snažan poticaj prvoj modernizaciji Hrvatske krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Mnoge sveučilišne, obrazovne, zdravstvene, socijalne i kulturne institucije nastale su zahvaljujući takvim inicijativama.

Istraživanja govore kako smo dugo imali nepoticajan zakonski, porezni i sociokulturni okvir za razvoj zakladništva.[13] Tek početkom 2000-ih gospodarski subjekti i građani mogu darivati do 2% svojih prihoda u općekorisne svrhe što im je porezno priznat rashod. Mali broj građana i gospodarskih subjekata koristi ova prava. Zaklade imaju skromnu imovinu, a veći dio njih prikuplja sredstva za djelovanje. Zaklade se stidljivo javljaju kao inovatori, a ograničene su njihove aktivnosti u promicanju društvenih promjena.[14]

Na konferenciji International Society for Third Sector Research 2014 traže nas kolege iz Češke koji su dobili veliki projekt Rockefellerove zaklade. U sklopu projekta istražuju tragove njezine aktivnosti između dva svjetska rata u regiji. Zaključili su kako je Andrija Štampar bio  najpouzdaniji partner Zaklade te preporučuju literaturu koja nam otkrije nove okolnosti u kojima je Štampar djelovao.

Rockefellerova zaklada[15] došla je u Kraljevinu Jugoslaviju kako bi implementirala koncept javnog zdravstva kojeg su razvili njihovi stručnjaci. Doživljaje u Beogradu tada opisuju na sljedeći način „…Serbian mind acts slowly“ te pokazuju „… amazing immunity to new ideas“, u taj se opis nije uklapao Yugoslav Croat Andrija Štampar.[16] Očito, zbog ograničenih receptivnih kapaciteta provedba projekta u Beogradu zapada u krizu. Projekt spašava Štampar gradnjom i opremanjem Škole narodnog zdravlja u Zagrebu. On je američku ideju javnog zdravstva prilagodio našim okolnostima s nizom inovacija. Od ukupnih 800.000 USD, 300.000 je usmjereno u Zagreb, a dio od toga je išao za akademsku filantropiju. To je izazvalo negodovanje u Beogradu i predbacivali su Zakladi da protežira Hrvate. S druge strane, postojali su otpori u liječničkim krugovima u Hrvatskoj jer nisu prihvaćali socijalizaciju medicine.[17] Amerikanci su vidjeli u tome širenje „socijalističkih“ ideja.

Škola je razvila opsežan program rada i mnogi su u nju dolazili po nova znanja i vještine. Bio je to izvjesni „Bilbao efekt“ na razvoj Zagreba.[18] Znanja i vještine nastale u ovoj instituciji, velebnoj i kao građevini za ono vrijeme, bili su temelj za uspostavu sustava javnoga zdravstva nakon Drugog svjetskog rata. I danas u doba krize koronavirusa bolje se nosimo s velikim izazovima upravo zahvaljujući ovoj filantropskoj investiciji koja je pala na plodno tlo te postala i regionalni svjetionik.[19]

[metaslider id=2191]

Potres i obnova Zagreba

Snažan potres koji je pogodio Zagreb i okolicu razorio je stambene zgrade, obiteljske kuće, bolnice, škole, fakultete, muzeje, crkve i druge javne ustanove. Obnova će biti zahtjevna, skupa i dugotrajna, a nedostatna sredstva te nestručni zahvati mogu dovesti u pitanje identitet samoga grada. Vlada je otvorila račun za borbu protiv bolesti COVID-a i za saniranje posljedica potresa i do početka travnja prikupljeno je oko 21 milijun kuna. HAZU se obratila javnosti s pozivom na osnivanje zaklada za financiranje obnove objekata javne namjene stradalih u potresu.[20] Ističe se kako će za popravljanje ogromnih šteta biti potrebna enormna sredstva koja se barem dijelom mogu prikupiti iz većeg broja manjih izvora. Zagrepčanke koje žive u Amsterdamu prikupile su znatno veća sredstva od planiranih za pomoć stradalima u potresu.[21]

Koronakriza potaknula je privatna davanja u općekorisne svrhe. Primjerice, Zaklada Adris[22] donirala je KBC Rijeka i OB Pula sredstva za nabavku 15 respiratora. Doniraju sportaši, banke, tvrtke, građani iz zemlje i svijeta. Izdašne privatne donacije usmjerene su Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a najveći donatori žele ostati anonimni.  Isto tako, nakon potresa dekanima se javljaju ugledni i bogati alumni te se obvezuju na davanje izdašnih donacija za obnovu fakulteta. Očito je širok krug onih koji osjećaju potrebu za davanjem u takve i slične svrhe.

Neki fakulteti već su počeli prikupljati sredstva za teško oštećene zgrade u kojima se ne može više raditi. Čini se da se tome pristupilo ad hoc, bez odgovarajućih priprema, bez izrade promidžbenih poruka u kojima će se riječju i slikom posvjedočiti o problemima, bez jasno prepoznatih ciljanih skupina koje se moli za donacije, razrađenog načina izvještavanja o prikupljenim donacijama te o izgradnji povjerenja i  jamstvima za transparentno ulaganje prikupljenih sredstava. Dakle, početak posla na ovom zahtjevnom projektu bez strategija koje treba donijeti u kratkom vremenu može znatno umanjiti raspoloživa sredstva i pomoć koju bi mogli prikupiti. Ovaj posao mora biti javan i otvoren svakome tko može dati vrijedne ostvarive prijedloge.

Pored alumnija, Hrvata širom svijeta i njihovih tvrtki, treba se uz primjerena lobiranja obratiti uglednim stranim zakladama, međunarodnim organizacijama, sveučilištima i fakultetima. Istina, koronakriza i njima je prioritet, pa će naši napori u tom smislu biti puno zahtjevniji, a očekivana sredstva manje izdašna, ali nama dragocjena. U tu svrhu autor teksta radi na ostvarenju kontakta s izvršnim osobama u uglednoj globalnoj zakladi. Njihove bi ideje i savjeti bili prevažni. Dakle, za razvoj i očekivane ishode navedenih projekata fund raisinga trebamo iskusne savjetnike koji bi kao volonterski prilog ponudili pomoć u otvaranju vrata koja nam sada nisu dohvatljiva.

Dobro pripremljeni i pravedni projekti mogu biti veliki ulog za obnovu porušenih akademskih institucija[23], potaknuo bi se novi polet koji bi se proširio na obnovu drugih ustanova koje su dio nacionalne baštine i kulture, a onda i na grad u cijelosti.

 

Gojko Bežovan

Studijski centar socijalnog rada – Pravni fakultet Sveučilista u Zagrebu,
27. 4. 2020.

 

 

 

[1] Zahvaljujem kolegici Jeleni Matančević i kolegi Danijelu Baturini za komentare na raniju inačicu ovog teksta.

[2] Europska mreža za istraživanje filantropije - ERNOP, više vidjeti na: http://ernop.eu/

[3] Anheier, H. K., Toepler, S. (1999) Philantropic Foundations – An InternationalPerspective, U: Anheier, H. K., Toepler, S. (eds.) Private Funds Public Purpose: Philanthropic Foundations in International Perspective. New York: Kluwer Academic/Plenum Publisher, 3-23.

[4] Fuchs, E., Hoffmann, D. (2004) Philanthropy and Science in Wilhelmine Germany, U: T. Adam, (ed), Philanthropy, Patronage and Civil Society: Experiences from Germany, Great Britain, and North America, Bloomington: Indiana University Press, 103-119.

[5] Ovo se drži platformom zapadne filantropije, a prijevod, Carnegie, A. (2012) Evanđelje bogatstva, Revija za socijalnu politiku,19(2): 199-206., posvetili smo Robertu Paytonu, osnivaču Centre on Philanthropy, Indiana University, koji nam je omogućio donacije i uveo nas u ovu temu.    

[6] Više vidjeti na: https://givingpledge.org/ 

[7] Našijenac je umro u SAD-u i oporučno ostavio novac da se osnuje Zaklada Sveučilišta u Zagrebu. Autor teksta je volonterski radio na tom projektu i bio svjedokom jalovih rasprava i izazova akademskog poduzetništva koje nam još uvijek nije na dohvat ruke.

[8] Anheier, H. K.,  Leat, D. (2006) Creative Philanthropy: Towards a New Philanthropy for the Twenty-First Century, London: Routledge.

[9] https://www.efc.be/wp-content/uploads/2018/12/20181203-Philanthropy-Manifesto_draft04.pdf,

[10] Više: http://euforistudy.eu . Hrvatska nije bila uključena, a Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, na naš nagovor, nije pristala da se naknado napravi takvo izvješće. S druge strane, u sklopu darovnice IPA 2012 „Poticanje inovativnih oblika filantropije u lokalnim zajednicama za potporu održivosti organizacija civilnog društva“ i raspisanog natječaja nadležne su vlasti podijelile prilično velika sredstva za ovaj izazovan projekt organizacijama koje tome nisu dorasle. Vidjeti: http://www.safu.hr/datastore/filestore/10/Annual_Award.pdf .   

[11] Vidjeti: https://www.rockefellerfoundation.org/

[12] Vidjeti: https://www.efc.be/news-post/european-philanthropy-calls-for-effective-solidarity-across-borders-concerning-covid-19/

[13] U tom kontekstu vidjeti polemički tekst G. Bežovan, Mecenama ne daju u Hrvatsku, Vjesnik, 13. veljače 1995.

[14] Više: Bežovan, G. (2002) Zaklade i dosezi razvitka u Hrvatskoj, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 52:619-649. i Bežovan, G. (2008) Zaklade u Hrvatskoj - uloga, razvoj i postignuća, Revija za socijalnu politiku, 3:455-478.

[15] Registracija Rockefellerove zaklade bila je izazovan podvig, kao i njezino djelovanje poslije, vidjeti: Reich, B. (2018) Just Giving: Why Philanthropy is Failing Democracy and How it can do Better, Princeton: Princeton University Press.

[16] Killen, L. (1990). The Rockefeller Foundation in the First Yugoslavia. East European Quarterly, 24(3), 349-372.

[17] Pod socijalizacijom medicine tada se podrazumijevalo besplatno pružanje zdravstveni usluga.

[18] Hrvatski Radiša, nastao ranije, nažalost nedovoljno poznat u učenoj javnosti, zahvaljujući filantropskim prilozima Hrvata širom svijeta, također je imao „Bilbao efekt“ na razvoj Zagreba. Više o „Bilbao efektu“ u : Bežovan, G. (2019) Zaklade i učinci suvremene filantropije i izazovi razvoja hrvatskih zaklada, U: J. Barbić, (ur.) Zakladništvo u Republici Hrvatskoj, Zagreb: HAZU, 23-53.

[19] Davne i još ratne 1994. u Školu sam doveo ugledne američke stručnjake za filantropiju sa spomenutog Centra na Indiani. Bili su ugodno iznenađeni, rekli su, pa vi ste zemlja koja ima ozbiljne kapacitete, ovo je jedinstven primjer održivog filantropskog projekta. Ponudili su mi stipendiju za istraživanja u Rockefellerovoj zakladi, o okolnostima u kojima je nastao ovaj projekt, s nakanom da se Zakladi predstavi održivi njihov projekt. Zahvalio sam se i prizivao kraj rata za odlazak na stipendiju, međutim, iskreno s tadašnjim znanjem nije mi bilo bistro što bi zapravo istraživao i bi li mi to bilo dobro uloženo vrijeme.

[20] http://info.hazu.hr/upload/File/2020/HAZU-POZIV-NA-OSNIVANJE-ZAKLADA2020.pdf

HAZU je 2018. organizirao okrugli stol o zakladama, a potom je izdao knjigu  Barbić, J. (ur.) (2019) Zakladništvo u Republici Hrvatskoj, Zagreb: HAZU.

[21] https://www.vecernji.hr/vijesti/u-rekordnom-roku-sakupile-131-000-eura-za-pomoc-zagrebu-cilj-im-je-200-000-1388490

[22] Autor teksta član je Uprave Zaklade Adris, najveće regionalne korporativne zaklade. Svjedoči razvoju Zaklade u kojoj članovi uprave, dakle, odbora povjerenika, uživaju povjerenje zakladnika te aktivo potiču istraživače i osobe s inovativnim i stvaralačkim potencijalom na prijavu projekata na javni natječaj kojeg Zaklada raspisuje redovito svake godine. Autor je u Zakladi sukreirao inovaciju nagrađivanja najbolje gimnazije na maturi sa 100.000 kuna i stipendiranja najboljeg maturanta. Nagrade su dodjeljivane dvije godine, a po dolasku ministra Vedrana Mornara, on bez objašnjenja nije htio davati podatke o najboljima. To je primjer kako država koči razvoj filantropije i zakladništva. 

[23] S ovim tekstom i konkretnim prijedlozima autor će se obratiti Sveučilištu u Zagrebu te predložiti financiranje pripreme projekta kojim bi se i globalnim prikupljanjem sredstava financirala obnova akademskih institucija.