Sadašnja društvena i ekonomska kriza u Hrvatskoj je prema svom trajanju i socijetalnim posljedicama vjerojatno jedna od najtežih kriza od početka razvitka modernog hrvatskog društva. Karakteriziraju je porast siromaštva, smanjenje mogućnosti zapošljavanja mladih kao i ukupan rast nezaposlenosti, pojačavanje spremnosti na iseljavanje, rast nepovjerenja u institucije i ljude, trajnost i širenje negativnih emocija preko velikog segmenta ukupne populacije, a k tome još nepoznate posljedice na obitelj i demografsku reprodukciju bez jasnih naznaka promjena trendova. Međutim, hrvatska kriza ovog desetljeća nije povijesno jedinstvena, a sam diskurs krize se „razvija” još od početka 1980-ih godina. Tako je i sadašnja kriza postala normalnim dijelom života većine stanovništva, a svoje školovanje započela je generacija koja je primarnu socijalizaciju doživjela isključivo u uvjetima društvene i ekonomske krize.

Kada kriza i neravnoteža postanu opće i tipične karakteristike svakodnevice, kada dominiraju tipizacije društvene stvarnosti kao teške i nepredvidive te kada prethodno neprihvatljive tipizacije vode sigurnim ishodima djelovanja, tada se može govoriti i o krizi normalnosti. 

Saznajte više na poveznicama: Program kongresa, Knjiga sažetaka