Tužna vijest

S tugom vas obavještavamo da je 3. srpnja 2026. godine preminuo prof. dr. sc. Zoran Roca.

Prof. Roca bio je ugledni socijalni geograf i demograf međunarodne karijere te dugogodišnji vanjski suradnik Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 2014. do 2019. godine predavao kolegij Uvod u sociodemografiju.

U privitku dostavljamo tekst o njegovu životu i znanstvenom radu koji je pripremila njegova obitelj.

Zoran Roca – In Memoriam

3. srpnja 2026. u Lisabonu je nakon duge i teške bolesti preminuo prof. dr. sc. Zoran Roca – geograf, demograf, razvojni planer, sveučilišni profesor, međunarodni konzultant i jedan od onih  hrvatskih znanstvenika čiji se profesionalni put odvijao istodobno u Hrvatskoj, Portugalu, Brazilu,  Sjedinjenim Američkim Državama, Europi, Africi i Aziji. 

Zoran Roca rođen je u Zagrebu 25. kolovoza 1948. godine. Školovao se u Zagrebu, Strasbourgu i  Sjedinjenim Američkim Državama: diplomirao je geografiju na Sveučilištu u Zagrebu, završio  napredni demografski studij na Université de Strasbourg, magistrirao geografiju na Ohio State  University u Columbusu, a doktorirao geografiju na Sveučilištu u Zagrebu. U Portugalu mu je na  Universidade Nova de Lisboa priznat doktorat iz geografije i regionalnog planiranja. 

Zoran Roca je bio geograf i demograf, ali u najboljem smislu riječi i razvojni mislilac: istraživač prostora, demografije, kulture, identiteta, lokalne zajednice i javnih politika.  

Profesionalni put započeo je u Zagrebu. Po povratku iz SAD-a, od 1974. do 1975. bio je asistent predavač na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,  gdje je predavao i sudjelovao u istraživačkim projektima iz područja geografije stanovništva. Nakon  toga, od 1975. do 1991. godine radio je kao znanstveni istraživač u Institutu za razvoj i  međunarodne odnose. U tom je razdoblju radio na demografskim istraživanjima, istraživanjima  okoliša i razvoja te uređivao časopis Development International i druge znanstvene publikacije iz  područja društvenog i ekonomskog razvoja. 

Od 1991. do 1995. godine radi u Rimu, u Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i  poljoprivredu- FAO. Ondje je u Odjelu za održivi razvoj djelovao kao viši stručnjak, odnosno  Senior Officer P5, u području demografije, rodnih studija, okoliša i ruralnog razvoja. U FAO-u je  radio na konceptualnim i metodološkim okvirima za uključivanje rodnih i okolišnih pitanja u  planiranje i provedbu razvojnih aktivnosti, sudjelovao na međuinstitucionalnim i stručnim  skupovima te radio na smjernicama za obrazovanje i politike stanovništva i okoliša. 

Od 1995. do umirovljenja 2014. bio je redoviti profesor geografije i razvojnih studija, direktor  Odsjeka za geografiju na Universidade Lusófona de Humanidades e Tecnologias u Lisabonu, te  direktor i koordinator istraživačkog centra TERCUD – Territory, Culture and Development  Research Centre. 

U Hrvatskoj je ostao trajno prisutan. Bio je vanjski suradnik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u  Zagrebu je od 2014. do 2019. godine u diplomskom studiju sociologije predavao Uvod u  sociodemografiju. Osobito je važno njegovo sudjelovanje u projektu Anatomija otoka / Anatomy of  Islands. Na 3. Anatomiji otoka 2014. na Visu bio je član Stručnog savjeta, održao je predavanje o  prostornom identitetu, topofiliji i terrafiliji te vodio radionicu participativnog planiranja lokalnog  razvoja otoka Visa. Njegovo je članstvo u Stručnom savjetu Anatomije otoka nastavilo se i 2015.,  2016. i 2018. godine čime je trajno pridonosio interdisciplinarnom promišljanju razvoja hrvatskih  otoka. 

U istraživačkom i akademskom radu surađivao je sa svojom suprugom, portugalskom  znanstvenicom prof. dr. sc. Marijom de Nazaré Oliveira Roca. Njihova se suradnja razvijala na  sjecištu dvaju lisabonskih akademskih krugova – Universidade Lusófona / TERCUD / CeiED i  Universidade Nova de Lisboa / e-GEO / CICS.NOVA.  

Opseg njegova međunarodnog rada bio je izniman. Kao međunarodni konzultant, analitičar, planer,  koordinator, evaluator i predavač djelovao je u znanstveno-istraživačkim konzorcijima, razvojnim  projektima i programima multilateralne i bilateralne tehničke pomoći i razvojne suradnje. Njegov  rad obuhvaćao je zemlje subsaharske Afrike, jugoistočne Azije, Kinu, Brazil te istočnu i južnu  Europu. 

Njegova istraživanja bila su usmjerena na odnos prostora, stanovništva, identiteta i razvoja. U  središtu njegova rada nalazila su se pitanja kako lokalni i regionalni identiteti mogu postati razvojni  resursi, kako se teritorijalne posebnosti mogu prepoznati bez populizma i puke retorike, te kako  javne politike mogu uključiti sociodemografske, kulturne, ekonomske i okolišne dimenzije mjesta.  U nizu radova razvijao je pojmove teritorijalnog identiteta, topofilije i terafilije, lokalno-globalnog  povezivanja, participativnog planiranja i održivog prostornog razvoja. 

Među važnim istraživačkim i projektnim temama posebno se ističu IDENTERRA – Territorial  Identity in Regional and Local Development, SEGREX – Second Home Expansion and Spatial  Development Planning in Portugal, istraživanja druge rezidencije i rezidencijalnog turizma,  sociodemografske održivosti, te prostornog i regionalnog razvoja Portugala.  

Zoran Roca bio je i važan posrednik između hrvatske i međunarodne akademske zajednice.  Predavao je i nastupao kao gostujući profesor, uvodničar ili glavni predavač u Europi, SAD-u,  Brazilu, Kini, Rusiji i Tajvanu. Između ostalog, održao je predavanja u Šangaju i Pekingu, o drugim  domovima u Europi i Portugalu, predavanje na Chung Yuan University na Tajvanu, predavanje na  Filozofskom fakultetu u Zagrebu o rodnoj dimenziji geografije razvoja, glavno predavanje u  Kalabriji o turizmu druge rezidencije, predavanje u Sankt Peterburgu o modelu IDENTERRA,  UNESCO-ov regionalni seminar u Moskvi te nastup na sastanku Vijeća Europe o provedbi  Europske konvencije o krajobrazu. 

Kao urednik i autor objavio je velik broj znanstvenih i stručnih radova, knjiga i uredničkih izdanja.  Osamdesetih godina objavio je sedamdesetak znanstvenih i stručnih radova u časopisima i knjigama  uglednih domaćih i međunarodnih izdavača, o socio-geografskim, demografskim, kulturnim i  drugim aspektima lokalnog identiteta i razvoja.  

Među njegovim knjigama i uredničkim izdanjima posebno se ističu: Demografsko-ekološki slom:  mit o demografskoj eksploziji i ekološkoj katastrof iz 1987.; Women and Population in Agricultural  and Rural Development in Sub-Saharan Africa iz 1992.; Crianças de Rua em Angola iz 2000.;  European Landscapes and Lifestyles: The Mediterranean and Beyond iz 2007.; Landscapes,  Identities and Development, urednički s Paulom Clavalom i Johnom Agnewom; te Second Home  Tourism in Europe: Lifestyle Issues and Policy Responses iz 2013. 

Knjiga Landscapes, Identities and Development, koju je uredio s Paulom Clavalom i Johnom  Agnewom, okupila je teorijska i empirijska istraživanja iz 22 zemlje Europe, Sjeverne i Južne  Amerike, Australije i Japana te se bavi krajolikom, baštinom, identitetima i razvojem. Knjiga proizašla iz skupa PECSRL održanog u Lisabonu i Óbidosu 2008., u organizaciji TERCUD-a pri  Universidade Lusófona. 

Knjiga Second Home Tourism in Europe: Lifestyle Issues and Policy Responses, koju je uredio  2013., donosi istraživanja druge rezidencije i rezidencijalnog turizma iz dvanaest europskih zemalja  te povezuje mobilnost, turizam, promjene krajolika, prostorno planiranje, javne politike i društvenu  nejednakost.  

Njegov članak Affirmation of Territorial Identity: A Development Policy Issue, objavljen u Land  Use Policy 2007., jedan je od često citiranih tekstova iz toga područja. 

2026. godine objavio je svoju biografiju “ARS & VITA BREVIS & LONGA: Kazalište mojih  obitelji, prijateljstava, profesija i putovanja. 

Otac je dvojice sinova Marka i Ivana, te djed petero unučadi: Luke, Maye, Borisa, Lare i Leonarda.

U njegovu je radu osobito važna bila sposobnost povezivanja teorije i prakse. Nije bio samo  sveučilišni profesor niti samo konzultant razvojnih organizacija; bio je omiljeni profesor, istraživač koji je u stvarnim prostorima, zajednicama i institucijama pokušavao razumjeti kako stanovništvo,  kultura, identitet, okoliš i ekonomija tvore cjelinu razvoja. Zbog toga se njegov opus može čitati i  kao doprinos geografiji, sociologiji, demografiji, razvojnim studijama, javnim politikama, ruralnom  razvoju, regionalnom planiranju i međunarodnoj suradnji. 

Za hrvatsku znanost Zoran Roca ostaje važan kao jedan od onih istraživača koji su iz hrvatskog  akademskog i institutskog prostora otišli u svijet, ali nisu prestali pripadati hrvatskoj znanstvenoj  kulturi. IRMO ga je 2013., u obilježavanju pedesete obljetnice Instituta, naveo među bivšim  članovima Instituta koji su postali priznati znanstvenici i profesori u inozemstvu, uz napomenu da  su na susretu govorili o svojim putovima “od mladih istraživača do priznatih i istaknutih  znanstvenika i profesora u zemlji i inozemstvu”. 

Smrću prof. dr. sc. Zorana Roce hrvatska i međunarodna znanstvena zajednica izgubile su  istraživača rijetke širine i dubine: čovjeka koji je razumio da razvoj nije samo ekonomska  kategorija, da prostor nije samo podloga za planiranje, da stanovništvo nije samo statistička  varijabla, a identitet nije samo simbolički ukras, nego je jedan od ključnih načina na koji zajednice  razumiju, štite i obnavljaju svoje mjesto u svijetu.