Globalni i lokalni aspekti zaustavljanja ‘odbjeglog’ sporta u doba koronavirusa

Jürgen Klopp, po mnogočemu osebujan, a po rezultatima svakako vrlo uspješan trener Liverpoola, kluba koji je ove sezone do prisilnog prekida Premiershipa stvorio pozamašnu bodovnu prednost pred konkurencijom, privukao je početkom ožujka 2020. pozornost javnosti reakcijom na pitanje o koronavirusu koje mu je postavljeno na press konferenciji nakon utakmice. Tumačeći, vidno iziritiran, kako je potpuno promašeno da se njega pita o virusu, jer da je on samo nogometni trener, usto s bejzbol kapom i loše obrijan, te da o tome treba govoriti medicinska struka, a ne slavne osobe iz drugih sfera rada i života[i], nehotice je ukazao na neke posljedice komercijalizacije, medijatizacije i celebritizacije sporta.

Rezultatska ostvarenja na terenu i dalje su bitna, ali mnogošto drugo u sportu s vremenom je postalo još zanimljivije i/ili spektakularnije te utoliko iskoristivije za privlačenje fanova i potrošača. Stavljanje imidža u prvi plan, naglasak na novim vidovima komunikacije, prepletanje informativnog i zabavnog, promjene su koje sugeriraju da sport sâm sebe destabilizira svojim razvitkom. Zgoda s Kloppom govori u prilog tome da je Giddensova teza o odbjeglom svijetu, razrađena u njegovoj studiji o tome kako globalizacija oblikuje naše živote[ii], primjenjiva i na fenomen sporta[iii]. Naime, pod utjecajem globalizacije korjenito su transformirane mnoge prakse i režimi u kulturi sporta te suvremeni sport, prožet novim rizicima i neizvjesnostima, iznevjerenim očekivanjima i preispisanim tradicijama, sve više izmiče ljudskoj kontroli, a dobrano već i racionalizaciji. Iako je sport s kakvim, ili uz kakav, unatrag nekoliko desetljeća živimo nemoguće u njegovu ubrzanom razvitku zauzdavati, a otežano ga je i promišljati bez pomoći novih teorijskih alata, pandemija koronavirusa ga je u određenoj mjeri „zaustavila“, tj. na svojevrstan način suspendirala važan dio njegovih pojavnosti – igru, treninge, natjecanja. No, i taj recentni, neočekivani globalizacijski otisak na sportu, pokazalo se, samo potvrđuje njegovu neukrotljivost.

Aktualna situacija, a osobito maglovitost budućnosti, itekako utječe na širi društveni život. Naime, ogroman broj ljudi diljem svijeta na neki je način povezan sa sportom. Iako očito simplificira složenije odnose njihovih interesa i angažmana, „igri žetona“, tj. borbi za raspodjelu kapitala u sportskom polju[iv], u operativnom je smislu korisna podjela tih ljudi na tri grupe aktera. Jednu bi se grupu uvjetno moglo nazvati igračima, drugu publikom, treću posrednicima, a sve se tri grupe mogu dalje dijeliti na podgrupe. Naime, manji dio publike otpada na navijače, a postoji i druga izravna, kao i ona neizravna publika u sportu. Također, u posrednike u sportu spadaju razni individualni akteri među njima recimo suci i treneri, ali i oni kolektivni, primjerice upravljačka tijela poput nacionalnih i internacionalnih saveza, olimpijskih odbora i slično.

Treba imati na umu da se takva tipologija prvenstveno odnosi na profesionalni sport, kojim se široko shvaćena kultura sporta nipošto ne iscrpljuje. Pristanemo li ipak, uza sve ograde, na tu tipologiju, moguće je zapitati se: tko je među igračima, publikom i posrednicima kakva žrtva „zaustavljanja“ sporta u vrijeme haranja COVIDA-19? Pri tom je, dakako, nužno pojasniti o čemu je konkretno riječ kad se naglašava „zaustavljanje“ sporta.

Na pamet padaju: prekinuta ligaška natjecanja u raznim sportovima diljem svijeta te time dovedeno u pitanje regularno okončanje započetih sezona; otkazani ili odgođeni globalno važni sportski događaji poput Olimpijskih igara u Tokiju, Europskog prvenstva u nogometu, teniskog turnira u Wimbledonu, biciklističke utrke Giro d’ Italia itd.; onemogućeni standardni trenažni procesi što u kolektivnim što u individualnim sportovima; raskinuti ugovori klubova sa sportašima…[v] Isto tako, treba uzeti u obzir zakinutost sportske publike za mogućnost praćenja sportskih događaja uživo i putem medija, pa čak i obustavljanje kladiteljskih aktivnosti uslijed neodržavanja događaja na koje se može kladiti.[vi] Treba osvijestiti i recentne muke posrednika u svijetu sporta – od sportskih medija kojima je otežana produkcija sadržaja, preko sponzora čija su ulaganja nepovratno izgubljena, do brojnih zaposlenika u sustavu sporta koji su onemogućeni u svom radu, a time nerijetko i egzistencijalno ugroženi.

Naposljetku, u specifičnoj su se situaciji u vrijeme pandemije, uz apostrofirani vrhunski i profesionalni sport, našli i amaterski, rekreativni te školski sport. Ni njih, naime, dulji period nije bilo dopušteno upražnjavati kako se ne bi riskiralo širenje zaraze. Mnogim zainteresiranima za rekreativni sport ostale su kroz dio ožujka i travanj na raspolaganju samo ograničene mogućnosti tjelesne aktivnosti, bilo u privatnim, zatvorenim prostorima ili pak negdje vani, u prirodi, uz držanje epidemiološki propisane fizičke distance od drugih ljudi.

Ako je profesionalni sport posljednjih nekoliko desetljeća vođen ponajprije logikom biznisa te promiče primarno elitističke vrijednosti, amaterski, a osobito rekreativni počivaju na nekim drugim postulatima i nemjerljivo su bliži ideji brige za tijelo i zdravlje. Teško ih je, međutim, prispodobiti poruci i pokretu „ostani doma“, zatvorenim dvoranama, opustjelim sportskim terenima, zapečaćenim školskim igralištima i parkovima.

Dojam je, dakle, da svi koji vole sport, oni koji žive od njega ili za njega, kojima on ispunjava svakodnevicu, bilo njihovo radno bilo slobodno vrijeme ili čak oboje, trpe nemalu štetu zbog tih nesvakidašnjih okolnosti.[vii] Zaustavljeni sport mora se stoga pokrenuti u svakom pogledu. Određeni planovi već su u optjecaju, pomaci na obzoru, ali nema uporišta za ozbiljnije strategije. Hoće li sanitarni kordoni morati u 2020. godini odvajati publiku od sportaša ili će se možda vrhunski sport moći pratiti isključivo putem medija, hoće li ljeto umjesto za odmor biti rezervirano za kulminacije klupskih sezona u kolektivnim sportovima, hoće li rekreativni sport neko vrijeme postojati jedino u individualnoj, odnosno kakvoj drugoj brojčano ograničenoj izvedbi, samo su neke od nepoznanica koje obilježavaju sport u doba korone.

Međutim, interpretativna sociologija sporta, kakvu primjerice na zasadama Baumanove teorije zaziva Tony Blackshaw[viii], nipošto ne smije zastati kod uvida takve vrste. Njezin bi zadatak u ovom slučaju bio otići pri dijagnosticiranju stanja korak dalje te u novom (korona) svjetlu sagledati specifičnosti sporta kao sfere rada i zarada jednih, ali istovremeno i kao područja dokoličarskih aktivnosti te s time povezane potrošnje i užitka drugih. Intelektualni izazov, na Baumanovu tragu, jest kako u taj zadatak inkorporirati doprinose socioloških klasika, ali i znakove (postmodernog) vremena.

U nas je još Srđan Vrcan, premda konkretnije usredotočen na trijadu nogometa, politike i nasilja u Hrvatskoj i drugim državama bivše Jugoslavije, teorijski fundirano upozoravao da se preko sporta oplođuje kapital, ali da on, isto tako, pospješuje funkcioniranje civilnog društva; na općenitoj razini argumentirao je da nogomet s jedne strane pridonosi konfliktima, no da s druge pomaže integracijskim procesima u društvu.[ix] Iako smo danas vremenski znatno udaljeniji od etničkih previranja i izraženih nacionalističkih paradigmi devedesetih, u hrvatskom sportu i dalje supostoje različiti oblici nasilja i manipulacija te različiti principi i prakse solidarnosti. Sve to, izvjesno je, ne može biti promijenjeno samom činjenicom da su obustavljena tekuća natjecanja i otkazani važni predstojeći događaji. Također, sport i dalje treba, pa stoga i generira na svim raspoloživim razinama, svoje junake i antijunake, izljeve emocija, priljeve novca, dramu i spektakle.

U Hrvatskoj je u ožujku i travnju 2020. interesantne empirijske građe za promišljanje odbjeglog sporta bilo napretek: sukob vodstva GNK Dinamo s igračima i trenerom kluba oko smanjenja njihovih plaća i ugovora, koji je rezultirao odlaskom Nenada Bjelice, ali i novim otvorenim frontovima između navijačkih udruga i braće Mamić, koji vode glavnu riječ u klubu unatoč problemima s pravosuđem[x]; humanitarna djelatnost Bad Blue Boysa vezano uz saniranje šteta do kojih je došlo zbog potresa u Zagrebu[xi] te vezano uz brigu oko opskrbe starijih i potrebitih osoba koje, prema uputama Nacionalnog stožera civilne zaštite, nisu smjele izlaziti iz svojih domova zbog koronavirusa[xii]; rekreacijske aktivnosti isprva manjeg, a s protokom vremena sve većeg broja ljudi na zelenim površinama grada kao pokazatelj drukčijeg tipa vođenja računa o zdravlju od onoga iza kojeg stoji epidemiološka struka; izgradnja kolektivne memorije kroz prikazivanje snimki najvećih uspjeha hrvatskih sportašica i sportaša na HRT-u[xiii]; marketinški osmišljena najava teleoperatera da će svojim ugovornim obveznicima oprostiti mjesečne iznose pretplata na pakete sportskih kanala u vremenu kad se na tim kanalima iz razumljivih razloga ne emitiraju izravni prijenosi sportskih događaja[xiv].

K tome, sport se među brojnim važnijim grozdovima problema stidljivo probio kao tema pokojeg novinarskog pitanja na redovitim press konferencijama Nacionalnog stožera civilne zaštite, a uslijed najavljenog ublažavanja restrikcija potkraj travnja.[xv] Stožer je prioritetnim ocijenio vraćanje vrhunskih sportaša treninzima, uz pridržavanje za tu situaciju koncipiranih mjera, no istovremeno je u Zagrebu bilo očito da jako puno djece „osvaja“ iznova prostore (školskih) igrališta, u grupama, s loptama, cikom i osmjesima, te da i nije bilo policijskih patrola koje bi ih u tome ometale, kao što je to prije bio slučaj.

U skladu s procjenama kako će se život s jenjavanjem opasnosti od zaraze, i formalnim i neformalnim putovima polako vraćati „u normalu“, logično je pretpostaviti da će tako biti i sa sportom. Koja je to i kakva „normala“ odbjeglog sporta, kako će on u tim, koronavirusom određenim okvirima u Hrvatskoj i šire istodobno povezivati i razdvajati ljude, to je već drugo pitanje, koje potiče sociološku imaginaciju. No, ticalo nas se to manje ili više, bili ljubitelji ili potrošači sporta, ili pak ništa od toga, izvjesno je da ćemo naposljetku dočekati, zajedno s „junacima našeg doba“[xvi], odigravanje Europskog prvenstva u nogometu i objavljivanje Paninijeva albuma sa samoljepljivim sličicama[xvii].

 

Ozren Biti

Institut za etnologiju i folkloristiku,
16.5. 2020.

 

 

 

Želio bih pohvaliti Urednički tim iz izolacije za osmišljavanje ove rubrike, odnosno ciklusa tekstova, a Tei Škokić zahvaliti na komentarima na raniju verziju teksta.

 

[i] http://hr.n1info.com/Vijesti/a488379/Klopp-odusevio-odgovorom-na-pitanje-o-koronavirusu.html

[ii] Giddens, Anthony. 2005. Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje naše živote. Zagreb: Klub studenata sociologije Diskrepancija i Naklada Jesenski i Turk. Prevela: Ana Miličević.

[iii] V. Biti, Ozren. 2012. Nadzor nad tijelom: vrhunski sport iz kulturološke perspektive. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str 151.

[iv] Bourdieu, Pierre i Loȉc J. D. Wacquant. 1992. An Invitation to Reflexive Sociology. Cambridge: Polity Press. str. 98-100.; usp. Biti, Ozren. 2018. Domaći teren: sociokulturno istraživanje hrvatskog sporta. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 35-54.

[v] https://www.dw.com/en/coronavirus-sports-cancellations/a-52569936

[vi] http://metro-portal.hr/sportsko-kladjenje-u-doba-korone/124573

[vii] Nešto je drukčija situacija s ljubiteljima Football managera i sličnih igrica, zapravo s kompletnom e-sport industrijom. Vidi https://www.seebiz.eu/kolumne/esport-industrija-procvala-u-doba-koronavirusa/230062/

[viii] Blackshaw, Tony. 2002. „The Sociology of Sport reassessed in Light of the phenomenon of Zygmunt Bauman“. International Review for the Sociology of Sport 37(2): 199-217.

[ix] Vrcan, Srđan. 2003. Nogomet, politika, nasilje: ogledi iz sociologije  nogometa. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, str: 238-259.

[x] Usp. Lalić, Dražen. 2018. Nogomet i politika: povijest i suvremenost međuodnosa u Hrvatskoj. Zagreb: Fraktura, 238-259.; Šantek, Goran-Pavel. 2017. Dinamo – to smo mi! Antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima. Zagreb: FF press, str: 31-66.

[xi]https://www.index.hr/sport/clanak/boysi-pomazu-vojsci-preseliti-petrovu-i-zbrinuti-mlade-mame/2167667.aspx

[xii] https://www.hck.hr/novosti/plavo-srce-crveni-kriz-zagreb-i-bad-blue-boysi-u-humanitarnoj-akciji-za-pomoc-zagrepcanima/10306

[xiii] https://sport.hrt.hr/594969/od-sutra-sportski-trenuci-za-pamcenje-na-htv2

[xiv] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/a1-hrvatska-uvodi-dodatne-pogodnosti-za-mjesec-travanj-korisnici-nece-snositi-trosak-naknade-planetsport-paketa/10193782/

[xv] https://net.hr/sport/capak-govorio-o-popustanju-mjera-za-rekreativce-kad-igrac-baci-lopticu-ispred-svojih-usta-pa-napuca-pa-je-drugi-igrac-uzme/

[xvi] https://telesport.telegram.hr/na-prvu/junaci-naseg-doba-hrt-je-za-blazickov-serijal-o-srebru-u-rusiji-izdvojio-milijun-i-pol-kuna/

[xvii] https://www.jutarnji.hr/sport/panika-medu-pasioniranim-skupljacima-slicica-hoce-li-prvi-put-u-povijesti-kasniti-izlazak-kultnog-albuma/9778858/