Prilikom održavanja Izborne Skupštine Hrvatskog sociološkog društva 21. ožujka 2005. u Zagrebu svečano je uručeno priznanje “Rudi Supek” prvom laureatu, profesoru emeritusu Ivanu Kuvačiću. Priznanje mu se dodijelilo za iznimna postignuća, uspjehe i zasluge za razvoj sociologije.
Ivan Kuvačić (1923., Gata – 2014., Zagreb) završio je osnovnu školu u Omišu te Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu. Tijekom Drugog svjetskog rata priključio se antifašističkom pokretu. Pored Zagreba, studirao je i u Lenjingradu i Moskvi. Tijekom 1950-ih radi kao srednjoškolski profesor u Čakovcu, a od utemeljenja studija sociologije 1963. do odlaska u mirovinu 1991. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1960. Nakon povratka iz SAD-a, gdje je u akademskoj godini 1966/67 bio Fulbrightov stipendist na Sveučilištu Berkeley, u nastavu sociologije uvodi spoznaje o Čikaškoj školi, kvalitativnim metodama i interakcionizmu, a značajno mjesto u njegovim radovima (Obilje i nasilje) i predavanjima zauzimaju društveni pokreti poput onog studentskog. Kao profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Kuvačić je odgojio generacije studenata sociologije. Bio je otvoren prema inovacijama u sociološkom mišljenju, što je studentima sociologije omogućilo kompleksniji uvid u sociološku metodologiju i društvene procese. Svoja čvrsta opredjeljenja za slobodarske vrijednosti nije nikome nametao, bio je istinski inkluzivan i poštovao je pravo na različitost u svakodnevnom životu i radu sa studentima, prihvaćajući kritiku vlastitih promišljanja bez bilo kakve sujete ili taštine. Nonkonformizam i antiautoritarnost koji su krasili neke društvene pokrete o kojima je pisao, u cjelokupnom njegovom ljudskom i intelektualnom nasljeđu nisu bili usputni pojmovi nego djelatni princip, kako nekih društvenih pokreta, tako i znanstvenog, sociološkog pristupa unutar kritičkog i istraživačkog propitivanja ‘svega postojećeg’. Jedno od njegovih značajnih područja interesa bili su sociološka teorija i metodologija, ali i analiza odnosa znanja, ideologije i moći u društvu pri čemu se zalagao za kritički pristup u analizi društvenih sustava i ideoloških struktura. Bio je jedan od utemeljitelja i urednika čuvenog časopisa Praxis, sudionik čuvene Korčulanske ljetne škole i voditelj međunarodnog seminara iz sociologije na Univerzitetskom centru u Dubrovniku.
Najpoznatija Kuvačićeva djela:
Marksizam i funkcionalizam. Beograd: Komunist, 1970.
Znanost i društvo. Zagreb: Naprijed, 1977.
Obilje i nasilje. Zagreb: Naprijed, 1979.
Sociologija. Zagreb: Školska knjiga, 1982.
Obuzdana utopija. Zagreb: Naprijed, 1986.
Suvremene sociološke teorije. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1990.
Funkcionalizam u sociologiji. Zagreb: Sociološka hrestomatija, 1990.
Kako se raspao boljševizam. Zagreb: Naprijed 1997.
Uvod u sociologiju. Zagreb: Golden marketing/Tehnička knjiga 2004.
Sjećanja. Zagreb: Razlog 2008.