Kongres 2015. godine

V. NACIONALNI KONGRES HRVATSKOG SOCIOLOŠKOG DRUŠTVA

Zagreb, 19. – 20. ožujka 2015. godine

NORMALNOST KRIZE – KRIZA NORMALNOSTI

Akademski odbor konferencije:

Prof. dr. sc. Saša Božić, Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru (predsjednik)
Prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Doc. dr.sc. Karin Doolan, Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru
Prof. dr. sc. Krunoslav Nikodem, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Dr. sc. Tanja Vučković Juroš, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Prof. dr. sc. Siniša Zrinščak, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Organizacijski odbor:

Doc. dr. sc. Ivan Burić, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu (predsjednik)
Dr. sc. Jaka Primorac, Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO)
Dr. sc. Branko Ančić, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ)

Mjesto održavanja: Zagreb, 19. – 20. ožujka 2015. godine
Rok za slanje sažetaka: 1. veljače 2015. godine
Obavijest o (ne)prihvaćanju sažetka: 25. veljače 2015.godine
Rok za uplatu kotizacije: 4. ožujka 2015. godine
Kotizacija: 150,00 kn (članovi/ce HSD-a); 200,00 kn (osobe koje nisu članovi/ice HSD-a)

TEMATSKI OKVIR KONGRESA:

Sadašnja društvena i ekonomska kriza u Hrvatskoj je prema svom trajanju i socijetalnim posljedicama vjerojatno jedna od najtežih kriza od početka razvitka modernog hrvatskog društva. Karakteriziraju je porast siromaštva, smanjenje mogućnosti zapošljavanja mladih kao i ukupan rast nezaposlenosti, pojačavanje spremnosti na iseljavanje, rast nepovjerenja u institucije i ljude, trajnost i širenje negativnih emocija preko velikog segmenta ukupne populacije, a k tome još nepoznate posljedice na obitelj i demografsku reprodukciju bez jasnih naznaka promjena trendova. Međutim, hrvatska kriza ovog desetljeća nije povijesno jedinstvena, a sam diskurs krize se „razvija” još od početka 1980-ih godina. Štoviše, dugotrajnost kriza u Hrvatskoj, njihovo diskurzivno učvršćivanje, slabe ili nepostojeće političke i društvene mjere za njihovo suzbijanje postupno stvaraju percepciju o normalnosti kriza kao društvenim pojavama koje ne odstupaju od uobičajenih ili tipičnih stanja za hrvatsko društvo. Tako je i sadašnja kriza postala normalnim dijelom života većine stanovništva, a svoje školovanje započela je generacija koja je primarnu socijalizaciju doživjela isključivo u uvjetima društvene i ekonomske krize.

Više socioloških paradigmi naglašava važnost šire percepcije normalnosti u društvenim odnosima ili barem pojedinačna shvaćanja normalnosti za stabilno djelovanje društvenih aktera u svakodnevici. Usprkos različitim shvaćanjima normalnosti većina bi se ipak složila da je za održavanje društvenih odnosa važno i široko prihvaćanje i djelovanje u skladu s percipiranim normama i u skladu s prosječnim, općim i tipičnim djelovanjima drugih, bez obzira koliko je opravdano ili neopravdano uključivanje ili isključivanje pojedinih praksi koje ne konformiraju sa središnjim društvenim tokovima. Kada kriza i neravnoteža postanu opće i tipične karakteristike svakodnevice, kada dominiraju tipizacije društvene stvarnosti kao teške i nepredvidive te kada prethodno neprihvatljive tipizacije vode sigurnim ishodima djelovanja, tada se može govoriti i o krizi normalnosti. Međutim, stvaranje i široko prihvaćanje smjernica djelovanja koje su u suprotnosti s prethodnim općim normama, a sada dovode do uspjeha, svjedoče i o normalizaciji neuravnoteženosti ili normalizaciji nenormalnosti. Primjerice, legitimiranje i normalnost korupcije u svakodnevici radi stvaranja šansi za zapošljavanje, neophodnost zaobilaženja zakona koji guše poduzetništvo radi održanja poslovanja, prihvaćanje samo-eksploatacije radi preživljavanja ili percepcija drugih ljudi isključivo kao temeljnih ekonomskih resursa svjedoče o ustaljenju i normalizaciji pojava u suprotnosti s općim normama društvenog života.

HSD predlaže sljedeće teme koje će se raspraviti na Kongresu:

• Na koje se sve načine izražava društvena i ekonomska kriza u Hrvatskoj?
• Koji su društveni uzroci, a koje su društvene posljedice ekonomske krize? Može li ih se identificirati i razdvojiti?
• Je li dugotrajna kriza u Hrvatskoj „endogena” pojava i u kojoj je mjeri posljedica globalnih društvenih i ekonomskih procesa?
• Kakva je veza između „krize normalnosti” i „normalnosti krize”?
• Koja su rješenja?