Hrvatsku danas karakterizira niska razina povjerenja u društvene institucije poput pravosuđa, Sabora, političkih stranaka, kao i jačanje populističkih stremljenja i populističkih pokreta. Također, primjećuje se porast tolerancije spram različitih oblika oportunističkih ponašanja kao i sve učestalije korištenje neformalnih instrumenata pri rješavanju problema s kojima se građani svakodnevno susreću. Uz jačanje populističkih tendencija u političkoj sferi sve više se potenciraju i ideološke podjele te političko-vrijednosne polarizacije. S druge strane, sportske pa i humanitarne manifestacije nerijetko se koriste kao primjeri nacionalnog jedinstva.
Ovo su samo neke od društvenih pojava i procesa koje mogu biti povezane s izgradnjom i razgradnjom socijalne kohezije. U tom smislu, postavlja se pitanje što sve otežava socijalnu koheziju i onemogućuje pokretanje društvenih reformi i rješavanje problema poput ekonomske nerazvijenosti, sporog rasta životnog standarda, stagnantnog siromaštva u pojedinim društvenim slojevima, korupcije i klijentelizma. Karakterizira li naše društvo porast netolerancije, nacionalizma i homogenizacije, u kojoj su mjeri populističke politike posljedica takvih pojava? S druge strane, koji društveni procesi umanjuju te tendencije?
Mnoge analize posljednjih nekoliko desetljeća upućuju na postojanje dubljih društvenih pojava koji zahtijevaju preispitivanje i redefiniranje temeljnih socioloških koncepata. Važnost socijalnih mreža koje konstituiraju temeljne društvene institucije i povjerenja koje olakšava njihovo funkcioniranje su do sada istraživani pomoću koncepta socijalnog kapitala. U posljednje vrijeme, sociološka istraživanja okreću se ponovo konceptu solidarnosti i socijalnoj koheziji kao relevantnim čimbenicima stabilnog i inkluzivnog demokratskog društva. Ovu paradigmatsku promjenu inducirale su posljedice globalizacijskih procesa kao što su masovne migracije i rast nejednakosti (Koster 2007, Vergolini 2011).
Socijalna kohezija je pojam s dugom sociološkom tradicijom od Durkheima do suvremenih autora poput Lockwooda i Granovettera, no bez jednoznačno prihvaćenog i definiranog značenja (Arieli 2014; Fonseca, Lukosch i Brazier 2018) pri čemu je višestruko kritički preispitivan (Schiefer i van der Noll 2017). S druge strane, u dokumentima Europske unije socijalna je kohezija definirana kao proces usmjeren smanjivanju razlika i zaštiti od društvene isključenosti. Vijeće Europe definira socijalnu koheziju kao “kapacitet društva da osigura blagostanje svih svojih članova/ica, minimizirajući razlike i izbjegavajući marginalizaciju sa sljedećim karakteristikama: 1. Recipročna lojalnost i solidarnost; 2. Snaga društvenih veza i zajedničkih vrijednosti; 3. Osjećaj pripadnosti; 4. Povjerenje među pojedincima u zajednici; 5. Smanjenje nejednakosti i socijalne isključenosti” (Vijeće Europe 2008). U ovom kontekstu, pojam ima pozitivan prizvuk, no socijalna kohezija postaje sve učestalije redefinirana i izjednačena s homogenizacijom i asimilacijom, a diskursi o različitosti postaju sve više ekstremistički i nacionalistički (Vasta 2010).
Interes akademske zajednice za ponovno propitivanje koncepta socijalne kohezije označava vraćanje teorijama integracije i diferencijacije u fokus analiza društvenih znanosti. Istraživanja su se zbog toga okrenula pitanjima utjecaja različitosti na participaciju u kolektivnom životu – imaju li etničke, religijske i kulturne razlike negativan efekt na društvenu solidarnost i uzrokuju li eroziju socijalne kohezije?
Pozivamo Vas da se uključite u rad kongresa koji ima za cilj odgovoriti na pitanje značenja solidarnosti, integracije i socijalne kohezije danas te druga aktualna pitanja hrvatskog društva, ali i našeg regionalnog okruženja. Predlažemo sljedeće teme za raspravu, pri čemu su i drugi aspekti problema vezani uz temu kongresa dobrodošli:
- Kako i u kojoj mjeri socioekonomske krize doprinose jačanju procesa nacionalne homogenizacije i integracije i istovremenom slabljenju socijalne kohezije?
- Utjecaj etničkih, religijskih, klasnih i kulturnih različitosti u društvu na socijalnu koheziju
- Odnos emigracijskih/imigracijskih procesa i socijalne kohezije
- Utjecaj okolišnih kriza (npr. poplave i požari) na socijalnu koheziju
- Socijalna isključenost, socijalne inovacije i socijalna kohezija
- Pluralizam identiteta i socijalna kohezija
- Čimbenici društvene polarizacije i konflikata
- Vrijednosne/političke orijentacije i socijalna kohezija
- Sport i socijalna kohezija
- Solidarnost i socijalna kohezija
- Humanitarno djelovanje, volonterski rad, društvena participacija i socijalna kohezija
- Politička participacija, populizam i socijalna kohezija
- Multidimenzionalnost koncepta socijalne kohezije, kolektivna i individualna dimenzija
- Statički i dinamički koncept socijalne kohezije
- Indikatori socijalne kohezije
- Socijalna kohezija i socijalni kapital: konceptualne razlike i sličnosti
- Regionalni razvoj i (dez)integracijski procesi u Hrvatskoj
- Mediji i socijalna kohezija
- Obrazovanje i socijalna kohezija
- Društveni aktivizam i socijalna kohezija
- Odnos tehnoloških promjena, digitalnih tehnologija, društvenih mreža i socijalne kohezije
- Mladi i socijalna kohezija
- Razlike u rodnim ulogama i odnosima kao pokazatelj socijalne kohezije
- Rad, zaposlenost i sindikalno udruživanje
- Generacijske razlike u razumijevanju socijalne kohezije i solidarnosti
Croatian 
English